Prisjećajući se početka, Cecelja je ispričala da je poslije školovanja 15 godina bila 'gastarbajter' u Švicarskoj, nakon čega se zaposlila u Varaždinskim Toplicama te se prvi put susrela s proizvodnjom kreveta i madraca.

'Radila sam kao logističar u nekoliko tvrtki za proizvodnju kreveta i madraca. Bilo je puno izazova, no ja sam se vodila time da uvijek ispunim dana obećanja. Nastojala sam da poslovni partneri uvijek dobiju robu na vrijeme, no u tom su se segmentu pojavili problemi koje u tvrtki za koju sam radila nisam mogla sama riješiti. U poslu sam pritom upoznala puno ljudi te stekla brojne poznanike i partnere izvana, pogotovo u Njemačkoj.

Odlučila sam u jednom trenutku krenuti u vlastitu proizvodnju. Možda je to s jedne strane bio inat, a s druge da ispunim ono što sam i sebi obećala. Imala sam i poznanstva i izvozno tržište, samo je trebalo početi s proizvodnjom', rekla je Cecelja.

S proizvodnjom je počela 1998. godine. Sav kapital koji je stekla vani uložila je u proizvodnju i kupila hale, počevši tako od nule. 'U nekom trenutku založila sam vlastitu kuću. Financijski je bilo vrlo neizvjesno. Dio hale platila sam iz ušteđevine, a dio preuzimanjem kredita. Bilo je uspona i padova, no 25 godina kasnije imam uspješan posao i više od 200 zaposlenih', istaknula je Cecelja.

Smatra da jedna formula vodi do rezultata: red, rad i disciplina. Smatra da danas, ako netko želi uspjeti u poduzetništvu, mora zasukati rukave, raditi te ulagati i u ljude i u tehnologe i znanje. Njezina tvrtka danas ima više od 60 modela madraca, opremaju objekte, rade i dječji i medicinski program, pa i nautiku. Pohvalila se i da je tvrtka Bernarda dobitnik zlatnih medalja za inovacije iz Londona, Bruxellesa, Ženeve i ostalih europskih gradova.

'Te inovacije nisu stajale u ladici, već smo ih stavili u proizvodnju, razvijali, radili i ulagali', poručila je Cecelja te dodala da politika i poduzetništvo danas moraju ići ruku pod ruku. 'Država nama poduzetnicima mora omogućiti da se možemo razvijati. A moja poruka kolegama i mladima je: ne bježite od prepreka, već pronađite načine da ih riješite', zaključila je.

Tomislav Rukavina rekao je da se poduzetništvom bavi od 60-ih godina, a Klimaoprema je, podsjetio je, došla tek kasnije. Prije nego što je otvorio obrt 1967. godine, radio je u projektnom birou. Plaće se, istaknuo je, bile 'fantastične' i nije ni blizu zarađivao toliko kao poduzetnik prvih nekoliko godina.

'Mama i ja tad smo živjeli u podrumu bez kupaonice. Možda je tada postojao neki inat, uz sve tadašnje okolnosti, pa i želja za uspjehom. S prijateljem arhitektom skicirao sam kuću o kakvoj sam sanjao. Danas imam sličnu', ispričao je Rukavina.

Kaže da nema jednoznačnog odgovora na pitanje zašto je krenuo u poduzetništvo. U to vrijeme, kaže Rukavina, mladi nisu toliko ulazili u poduzetništvo, način razmišljanja i sustav bili su drugačiji, a i u to vrijeme u obrtu je mogao zaposliti samo troje ljudi. S vremenom je ta brojka rasla, pa je Rukavina u jednom trenutku imao čak pet obrta.

'Bilo je teško, ali teškoće su sastavni dio poduzetništva. Nije bilo banaka koje bi pomagale obrtnicima. No snalazili smo se, radili, išli naprijed. Ne žalim ni za čim. Poduzetništvo je borba. Ako ste spremni na to, borite se. Ima puno stvari koje bih mijenjao. Ne slažem se s tvrdnjama da gubimo industriju i proizvodnju. Izgubili smo to, ali se vraća. U Hrvatskoj ima fantastičnih tvrtki.

Zato moramo pomoći i mladima i starijima s ulaskom u poduzetništvo, a ne da banka daje bogatima. Od 10 će sedam tvrtki propasti, no tri će pokriti taj gubitak. I država mora preuzeti taj rizik. Moramo omogućiti lakše poslovanje onima koji imaju ideje i znanje. I ono što je vrlo važno – ne trošiti tuđi novac. Jer poduzetnik u džepu ima novac koji nije njegov te treba biti oprezan. Želio bih da mladi ostanu u Hrvatskoj, da ovdje grade svoj život, iako su danas prilike drugačije i teže je donijeti odluku kamo krenuti', ustvrdio je Rukavina.