Premda se za neke od Vladinih mjera ne može poreći da imaju ekonomsko i/ili socijalno opravdanje, problem je to što se u većini slučajeva radi o potezima koji donose povećanje javnog duga i produbljivanje proračunskog deficita koji je već ionako dosegnuo zabrinjavajuću razinu.

Proanalizirali smo predizborne mjere Milanovićeve vlade i podijelili ih u tri gupe: poklone koji odlaze direktno iz proračuna, poklone koje Vlada prebacuje na teret drugih i bombastična obećanja tempirana za idući mandat.

1. Pokloni iz proračuna

Predizbornu ekonomsku politiku napuštanja štednje Vlada je promovirala još lani kada je donijela mini poreznu reformu koja je dovela do rasta plaća za oko milijun zaposlenih. Povećanjem osobnog odbitka i promjenom poreznih razreda smanjeni su prihodi od poreza na dohodak za oko dvije milijarde kuna na godišnjoj razini.

Tom mjerom najviše su pogođeni gradovi i općine pa je Vlada morala donijeti kompenzacijske mjere kako bi im ublažila teret. Tako je, između ostaloga, općinama i gradovima iz brdsko-planinskih područja osigurano 40 milijuna kuna iz proračuna kroz povećanje njihovog udjela u raspodjeli poreza na dohodak.

Unatoč packama Europske komisije i zabrinjavajućem rastu javnog duga, Vladina populistička politika sve je izraženija kako se bliže izbori. Tako je baš u izbornoj godini ministar Lalovac vratio poticaje za stambenu štednju pa će se za tu namjenu 2016. iz proračuna isplatiti oko 50 milijuna kuna.

Donijet je i niz financijski opipljivih mjera za smanjenje nezaposlenost i pomoć ugroženim radnicima. Tako je naknada za stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa podignuta sa 1.800 na 2.400 kuna, uvedena je mjera kojom država pet godina plaća dio doprinosa poslodavcima koji zaposle osobe mlađe od 30 godina, a iz proračuna su osigurana i tri minimalca za radnike u blokiranim tvrtkama.

Unatoč proklamiranoj politici ubrzane privatizacije i jačanja privatnog sektora. vladajući su u predizbornoj godini krenuli u potpuno suprotnom smjeru. U tri posrnule kompanije u većinskom državnom vlasništvu (Đuro Đaković Holding, Petrokemija, Hrvatska poštanska banka) država je upumpala više od 700 milijuna kuna, a odlučila je zadržati i kontrolni paket u koprivničkoj Podravci za što je u postupku dokapitalizacije kompanije izdvojila 113,4 milijuna kuna.

Pod pritiskom javnosti Vlada je odustala od projekta davanja autocesta u koncesiju i tako ostala bez očekivanih tri milijarde eura planiranih za smanjenje javnog duga. Vrhunac je populizma nacionalizacija Imunološkog zavoda. Umjesto pronalaženja strateškog partnera za propalu tvrtku, Vlada ju je odlučila podržaviti odnosno otkupiti udjele od privatnih vlasnika što će nas zajedno s nužno potrebnim ulaganjima koštati najmanje 200 milijuna kuna.

Država je odlučila udobrovoljiti i svoje službenike isplatom ranije ukinutih jubilarnih nagrada što će porezne obveznike stajati 112,5 milijuna kuna.

Našlo se ponešto i za obrtnike i male poduzetnike kojima je omogućeno plaćanje PDV-a prema naplaćenom, a ne prema izdanom računu. Efekt ove mjere odgođeni je prihod od PDV-a od 1,1 milijardu kuna.

2. Pokloni na račun drugih

U predizbornoj godini naglo se pojačala i socijalna osjetljivost vladajućih pa je država odlučila pomoći ugroženim skupinama, doduše manje na teret proračuna, a više na račun banaka i drugih vjerovnika.

Da bi udobrovoljila zadužene u švicarskim francima, Vlada je na trošak banaka zamrznula tečaj švicarskog franka na razini od 6,39 kuna.

Blokiranima koji nemaju novca i imovine omogućila je otpis dugova do 35.000 kuna, od čega do 25.000 kuna duga prema državnim poduzećima te do 10.000 kuna prema bankama, telekom operaterima i ostalim vjerovnicima.

Svim dužnicima koji neredovito otplaćuju dugove Vlada je pomogla smanjenjem zateznih kamata (za građane na 8,14 posto, a za tvrtke na 10,14 posto) što je posebno razbjesnilo bankare koji su zbog toga najavili i žalbu Europskoj komisiji.

Novim zakonom o osiguranju depozita na teret banaka osigurani su i depoziti (do 100.000 eura) trgovačkih društva i dijela jedinica lokalne samouprave.

3. Masna predizborna obećanja

U predizbornom zanosu ministri ne prezaju ni od obećanja bez pokrića koja uglavnom tempiraju za idući mandat. Najdalje je u tome otišao ministar rada i socijalne skrbi Mirando Mrsić s prijedlogom po kojem bi udovci i udovice uz vlastitu mirovinu primali i do polovice mirovine preminulog bračnog druga.

Ministar Lalovac najavio je novo porezno rasterećenje građana daljnjim smanjenjm osobnog odbitka i ukidanjem najviše stope oporezivanja dohotka od 40 posto.

Titulu najpopularnijeg ministra Lalovac je zaradio i križarskim ratom protiv banaka. Uz zamrzavanje tečaja švicarca i snižavanjem zateznih kamata, Lalovac konstantno pritišće bankare na nove ustupke zaduženim u švicarcima, a popularnost bilda i najavom obračuna s poreznim neplatišama, među kojima je posebno nagazio krupne ribe iz bankarskih krugova.

Političke poene vladajući su odlučili prikupiti i forsiranjem gradnje Pelješkog mosta, premda su prije par godina bili protiv ovog projekta zbog njegove upitne ekonomske isplativosti.