Dosadašnje posljedice lockdowna i novo zaoštravanje pandemije čine sve realnijim crne scenarije prema kojima nas umjesto brzog oporavka očekuje spor i neizvjestan izlazak iz koronakrize.

U takvim uvjetima nova vlada Andreja Plenkovića neće imati puno prostora za ispunjenje predizbornih obećanja o poreznom rasterećenju i dizanju socijalnih prava na teret proračuna. Glavni izazovi pred kojim će se naći vladajući bit će kako ublažiti posljedice koronakrize i stvoriti uvjete za što brži oporavak.

Borba s koronakrizom zahtijevat će balansiranje mjera za pomoć gospodarstvu i očuvanje radnih mjesta, ali uz znatno manje oslanjanje na proračun jer su kapaciteti zaduživanja znatno oslabljeni.

U prva tri mjeseca koronakrize ministar financija Zdravko Marić uspješno je zatvorio proračunsku rupu mahom se oslanjajući na domaće izvore financiranja, uz pomoć HNB-a. Dio novca osiguran je i izdanjem obveznice vrijedne dvije milijarde eura na međunarodnom tržištu te aranžmanima s međunarodnim financijskim institucijama (Svjetska banka, EBRD).

Unatoč pritiscima na proračun, rejtinške agencije Hrvatskoj, za razliku od mnogih drugih zemalja, nisu snizile bonitetnu ocjenu. Međutim ako Vlada do kraja godine ne uspije uravnotežiti proračun, to bi se vrlo brzo moglo negativno odraziti na kreditni rejting zemlje.

Rezanje prava proračunskih korisnika

Iako mjere za očuvanje radnih mjesta predstavljaju značajan udar na državni proračun, veći problem ministru Mariću čini pad poreznih prihoda zbog smanjene potrošnje. O tome svjedoči rebalans proračuna koji predviđa smanjenje prihoda od 23,2 milijarde kuna u odnosu na raniji plan. Ako se obistine prognoze da će oporavak biti spor i mukotrpan, teško je očekivati vraćanje poreznih prihoda na ranije razine.

Stoga će za očuvanje proračunske stabilnosti biti nužne i ozbiljnije mjere štednje. Analitičari procjenjuju da bi proračunske rashode, koji su prilikom rebalansa proračuna zadržani na razini do 147 milijardi kuna, trebalo smanjiti za dvadesetak milijardi. Kresanjem povišica javnim i državnim službama te vraćanjem materijalnih troškova na lanjsku razinu moglo bi se uštedjeti oko tri milijarde kuna na godišnjoj razini, a veće uštede zahtijevaju radikalnije rezanje prava proračunskih korisnika.

Također, važno je u financiranju dodatnih državnih rashoda maksimalno se osloniti na izvore kojima se ne povećava javni dug. Među njima su u prvom planu sredstva Europske unije (neiskorištena sredstva iz strukturnih fondova, fond SURE za očuvanje radnih mjesta i sl.) i mirovinskih fondova. Dodatna sredstva moguće je osigurati i privatizacijom državnih tvrtki u suradnji s mirovinskim fondovima.

Spašavanje radnih mjesta

Kada je riječ o spašavanju radnih mjesta, jasno je da masovne državne potpore za isplatu plaća više nisu realnost. Nova mjera sufinanciranja skraćenja radnog vremena primjerena je užem krugu poduzetnika, ponajprije u djelatnostima prerađivačke industrije, suočenima s padom narudžbi.

Trebat će razmotriti i mogućnost produženja postojeće mjere isplate državne potpore od 4000 kuna po radniku. Međutim ta mjera trebala bi se vremenski ograničiti i usmjeriti samo na najugroženije djelatnosti kako se ne bi dogodilo da se pretvori u trajno subvencioniranje tvrtki koje više nisu sposobne opstati na tržištu.

Unatoč poduzetim mjerama, koronakriza je već odnijela oko 50 tisuća radnih mjesta, a najesen se može očekivati daljnji novi val otkaza u tvrtkama koje nisu uspjele prebroditi posljedice koronakrize.

Stoga je potrebno razmišljati i o jačanju drugih mjera aktivne politike zapošljavanja, poput samozapošljavanja, javnih radova i sl.

Tvrtkama dodatna likvidnost

Tvrtkama iscrpljenima koronakrizom trebat će osigurati dodatnu likvidnost. Dosadašnje mjere pokazale su se nedovoljno efikasnima pa poduzetnici već neko vrijeme upozoravaju na nedostatna sredstva i probleme u odobravanju zajmova za obrtna sredstva putem HAMAG-BICROA-a.

Treba razmotriti mogućnost osnivanja državnog fonda za otkup potraživanja, kao i ulazak države u vlasništvo pojedinih privatnih tvrtki u zamjenu za financijsku pomoć.

Uz interventne mjere za ublažavanje posljedica krize, potrebno je osmisliti paket mjera za gospodarski oporavak. Prema analitičarima, u ovoj godini u najboljem slučaju očekuje nas pad BDP-a od osam do 10 posto, pa je ključno osposobiti gospodarstvo da već u 2021. nadoknadi što veći dio izgubljenog BDP-a.

Europska poluga spasa

Glavne poluge za ubrzanje trebale bi biti investicijska i industrijska politika. Investicije treba poticati svim sredstvima, a glavna poluga za jačanje investicija trebali bi biti fondovi EU-a. Podsjetimo, prema planu Europske komisije, Hrvatska bi za europske projekte i obnovu gospodarstva mogla dobiti oko 20 milijardi eura, što je znatno više nego u prethodnom proračunskom razdoblju.

Riječ je o golemom investicijskom potencijalu, ali je potrebno na vrijeme pripremiti i osmisliti projekte za financiranje. Pritom bi prioritet trebale biti investicije vezane uz rast konkurentnosti gospodarstva te stvaranje proizvoda visoke vrijednosti i kvalitete. Primjerice, u poljoprivredi treba pokrenuti investicije u navodnjavanje i izgradnju hladnjača, u industriji jače poticati ulaganja u istraživanje i razvoj te podizanje tehnološke razine i sl.

Dobra prilika za poticanje investicija je i obnova Zagreba od potresa. Stoga je potrebno što brže donijeti zakon, osigurati novac i pokrenuti projekte.

Prema svemu sudeći, turizam više neće moći biti generator ekonomskog rasta i nepresušan izvor deviza. Stoga će jedan od prioriteta biti i osmišljavanje nove razvojne politike s mjerama za poticanje drugih izvoznih djelatnosti, osobito onih vezanih uz prerađivačku industriju.

Plenkovićeva vlada u novi mandat kreće u puno težoj situaciji. Zato će za svladavanje prepreka i postizanje rezultata morati pokazati veću odlučnost i uložiti više truda nego u prethodne četiri godine.