Nakon što je u četvrtak objavljeno da je britanski premijer Boris Johnson uspio s čelnicima Europske unije postići dogovor oko urednog izlaska Ujedinjene Kraljevine iz EU-a u vrhu europske politike, ali i ostatku javnosti, došlo je do svojevrsnog kolektivnog olakšanja jer je stvoren osjećaj da cijeli proces ipak ide svojem, kakvom-takvom, ali ipak ne kaotičnom kraju. No na granici prava i politike ipak postoje još brojne prepreke o koje bi se Velika Britanija mogla spotaknuti.

Prva takva potencijalna prepreka podrška je britanskog parlamenta koji se i dosad pokazivao kao nezgodna stepenica, previsoka i za Johnsonovu prethodnicu Theresu May i za samog Johnsona. U Bruxellesu su i dalje oprezni i iako je predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker izjavio da ne vidi razloga za daljnje odlaganje procesa, predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk nije u potpunosti odbacio mogućnost još jedne odgode.

Zamka leži i u tome što podrška parlamenta za dogovoreni sporazum ne znači i automatsku mirnu plovidbu. Vladi Borisa Johnsona onda još preostaje da prije isteka roka 31. listopada kroz parlament progura zakone kojima će se sporazum pretvoriti u važeću regulativu. Dakle, čak i podrška britanskih parlamentaraca sporazumu još uvijek ostavlja rizik izlaska u kaosu od kojeg se strahovalo u protekle dvije i pol godine.

A o kakvom se potencijalnom kaosu radi, ovih dana upozorio je britanski Ured državne revizije (NAO, National Audit Office) u svom izvještaju o rizicima u slučaju izlaska Britanije bez sporazuma. U izvještaju se ističe da su posebno ranjivi carinska kontrola i granični prijelazi te se dodaje da dva tjedna prije isteka roka mnogi uredi britanske vlade, kao i trgovačka društva nisu spremni za potencijalne rizike. 'Uklanjanje rizika moglo bi biti izvan mogućnosti vlade', upozorio je NAO, a prenosi BBC.

U izvještaju britanskih državnih revizora stoji da bi manjak kontrole značio priliku za krijumčarenje i druge kriminalne aktivnosti, ali da se ne može jamčiti ni red u redovitom legalnom poslovanju trgovačkih društava. Iz britanske vlade dobili su uvjeravanja da vladini uredi rade sve moguće da se 'tranzicija odvije uz što manje prepreka za ljude i kompanije' čak i u slučaju izlaska bez sporazuma, no druge informacije govore u prilog tome da bi Britanija teško izbjegla kaos u tzv. no-deal izlasku.

NAO tako napominje da vlada usprkos svojim naporima nije uspjela ukloniti 'najznačajnije rizike' u efikasnom funkcioniranju britanskih granica u slučaju da sporazum ne uspije. Među najvažnijim takvim rizicima je pripravnost britanskih kompanija, kao i kontrole koje će uvesti države članice EU-a. Prema procjeni carinika, između 150 i 250 tisuća trgovaca prvi dan nakon izlaska iz članstva trebalo bi podnijeti carinske deklaracije, ali se dosad za to registriralo tek njih 25 tisuća.

U izvještaju se ističe i da je britanska vlada svojedobno napravila određene planove za slučaj nekontroliranog izlaska iz Unije 29. ožujka, što je bio prvotni 'krajnji' rok, no te planove nije ažurirala. Usprkos tome što su vlasti namjeravale pojednostaviti uvoznu proceduru, osigurati dodatne kapacitete i pažljivije organizirati promet oko najvažnijih luka, državni revizori smatrali su da postoji opasnost da svi ti planovi 'neće raditi onako kako je planirano'. Sve manjkavosti su, očekivano, i prilika za krijumčare, ali i one koji bi iskoristili situaciju da neki papiri jednostavno 'nestanu' u kaosu.

Sporazum i uredna zakonska regulativa opet ne znače da će Velika Britanija i praktično izaći iz EU-a. S krajem listopada zapravo bi krenulo tranzicijsko razdoblje koje će trajati do kraja 2020., tijekom kojeg bi i dalje vrijedila sva važeća pravila, dok EU i Velika Britanija ne dogovore kako će izgledati novi međusobni odnosi. A ako su nas iskustva britanske politike iz proteklih nekoliko godina ičemu naučila, onda to znači da ne treba isključiti mogućnost da tijekom tog razdoblja Britanija opet zatraži ulazak u EU. Što bi za nas, ako ništa drugo, barem značilo da više ne bismo bili posljednja članica Unije.