U Velikoj Britaniji 2018. nekoliko je velikih trgovaca moralo povući proizvode od 'umjetnog' krzna za koje se pokazalo da je pravo. Vijetnamski trgovci su 2017. priznali da polovica njihove svile zapravo dolazi iz Kine. Prije dvije godine organizacija GOTS, koja izdaje istoimeni certifikat za organski pamuk, izvijestila je da je 20.000 tona indijskog pamuka pogrešno certificirano kao da je organski - što je šestina ukupne proizvodnje u toj zemlji.

Mnogi od potrošača odabiru u dućanima majice od organskog pamuka ili tenisice izrađene od recikliranih plastičnih boca jer su socijalno i ekološki osviješteni. Međutim ovi incidenti pokazuju da ne dobivamo uvijek ono što mislimo da smo platili, piše BBC.

Sa složenim i fragmentiranim lancima opskrbe, u koje su uključene mnoge zemlje, teško je ustanoviti tko je namjerno, a može biti i slučajno, pogriješio. Zbog toga se tvrtke sve više okreću tehnologiji koja može pratiti pamuk ili svilu od polja do tvornice.

Koliki je opseg tekstilnih prijevara u svijetu, nitko ne zna, ali postoje naznake da je problem dublji od tek nekoliko izoliranih incidenata. Kada je u pitanju organski pamuk, vidi se ogroman jaz između toga koliko ga se stvarno proizvede i količine robe u trgovinama koja nosi etiketu s tom oznakom.

'Na osnovi onog što prijavljuju uzgajivači, proizvođači i trgovci, pokazatelji sugeriraju da velika većina pamuka koji se predstavlja potrošačima kao organski to zapravo nije', kaže Crispin Argento, generalni direktor u Sourceryju, tvrtki sa sjedištem u Amsterdamu koja pomaže robnim markama u nabavi organskog pamuka izravno od uzgajivača.

Niti sintetički materijali nisu imuni na lažno etiketiranje. Waste2Wear, tvrtka koja testira tkanine za koje se tvrdi da su izrađene od recikliranih plastičnih boca, izvijestila je da je prošle godine čak 60 posto ispitanih materijala pogrešno označeno i da su nisu napravljeni od reciklirane plastike.

Tipičan opskrbni lanac u tekstilnoj industriji može biti nevjerojatno složen. Pamuk uzgojen u Egiptu šalje se u Indiju kako bi se u jednom pogonu ispredao u pređu, utkao u tkaninu u drugom, a zatim se šalje u Portugal na krojenje i šivanje te prodaje u robnoj kući u Londonu.

Često trgovci na malo i sami brendovi ne znaju odakle dolazi tkanina za njihove proizvode. Studija UNECE-a (Ekonomsko povjerenstvo Ujedinjenih naroda za Europu) iz 2019. pokazala je da samo trećina od 100 najvećih tekstilnih tvrtki prati svoje opskrbne lance – a polovica njih prikuplja informacije samo od svojih neposrednih dobavljača.

Povrh toga, sustavi za praćenje tekstila dok se kreće kroz lanac često se zasnivaju samo na papiru i pečatu. Ne postoji digitalna, niti temeljita fizička provjera potječe li materijal stvarno s mjesta navedenog u papirima.

Poliester izrađen od recikliranih plastičnih boca ima manji ugljični otisak od onog napravljenog od nafte. Prema globalnoj neprofitnoj organizaciji Textile Exchange, koja promiče održivost u proizvodnji, samo 14 posto poliesterskih vlakana korištenih u industriji odjeće potječe od recikliranih boca – ta se brojka mora povećati na 45 posto do 2025. ako tekstilna industrija želi postići svoje klimatske ciljeve.

Organski pamuk ima manji ugljični otisak od onog konvencionalnog i uzgaja se bez sintetičkih gnojiva i pesticida koji mogu iscuriti u rijeke i zagaditi okoliš.

Robne marke i trgovci su pod sve većim pritiskom da bolje kontroliraju svoje složene opskrbne lance. Nedavno donesen novi zakon u Francuskoj traži od tvrtki koje prodaju tekstilne proizvode da moraju točno navesti sve informacije o sljedivosti, uključujući zemlju u kojoj je materijal tkan ili pleten, gdje je obavljeno bojenje ili tiskanje, koliko se tkanine sastoji od recikliranog materijala te sadrži li više od 50 posto sintetičkih vlakana po težini.

Za velike trgovačke lance koji žele provjeriti autentičnost onog što prodaju najbolji način je korištenje forenzike i tehnologije praćenja aditiva. Tako analiza izotopa uključuje pronalaženje jedinstvenog ekološkog otiska vlakna kako bi se potvrdilo njegovo zemljopisno podrijetlo, što traži formiranje velike baze podataka i uzimanje uzorka tla s polja na kojem se, naprimjer, uzgaja pamuk.

Forenzičke metode dobro funkcioniraju na prirodnim materijalima, no nisu primjenjive za sintetiku. Za nju se pak može koristiti tehnologija praćenja aditiva. Aditivni tragači koriste umjetne potpise za praćenje tkanine dok putuje kroz opskrbni lanac. Na tkaninu se tako raspršivanjem ili tiskanjem nanosi umjetni DNK ili poseban pigment kao 'nevidljiva tinta'.