Bićanić je odlikovan za osobite zasluge za gospodarstvo te dugogodišnji iznimno uspješni i međunarodno priznat nastavni i znanstveno-istraživački rad, na prijedlog Državnog povjereništva za odlikovanja i priznanja RH, a odlikovanje su preuzeli, u nazočnosti ostale obitelji i prijatelja, Bićanićev sin Job Mate Dominis-Bićanić, kći Jele Dominis i unuk Tibor Dominis Aničić.

Predsjednik Milanović je rekao da ima čast uručiti ovo odlikovanje, nažalost posthumno. Bićanića je i osobno poznavao, nekoliko puta s njime radno surađivao, imao priliku osobno utvrditi njegove stavove te polemizirati, "i to dosta oštro".

"Ustvari, uživati u njegovom društvu, njegovoj pameti i euridiciji. Takvih ekonomista ima malo, dakle ljudi s vrlo širokim poljem interesa, koji nisu fokusirani i usmjereni samo u jedno jer ekonomija je, ako je prava, multidisciplinarna znanost i veća od života na neki način. Užasno je teška", ustvrdio je Milanović.

Prisjetio se i jednog razgovora u kojem se Bićanić "vrlo gorljivo zalagao za fair-play" i protiv toga da država u tržišnoj utakmici na bilo koji način utječe na izbor favorita i da predestinira pobjednike.

"Uh, to je toliko idealistički pogled na svijet, a on naravno nije potkrijepljen stvarnošću. U stvarnosti je to drugačije, čak i bez korupcije. Čak i uz najdobronamjerniji pristup država je nažalost ili naprosto ta koja na kraju ima ogroman utjecaj. Ali Bićanić je živio, radio i govorio svjestan uvijek te skrivene opasnosti da se ta država pretvori u čudovište, u Levijatana, u nekakvu Hobbesovu kreaciju, koja na kraju zagospodari našim životima i od nas napravi obične lutke i pijune", rekao je Milanović.

Job Bićanić je kazao da je njegov otac jako volio svoj posao i uvijek je davao sve od sebe da poboljša svoju okolinu. "Hvala vam puno na ovom priznanju njegovog truda i ovoj potvrdi njegovog uspjeha", rekao je.

Ivo Bićanić (Zagreb, 9. veljače 1951. - Zagreb, 27. studenoga 2021.), diplomirao je i doktorirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, gdje je radio od 1976. do umirovljenja 2016. godine. Bio je član Katedre za makroekonomiju i gospodarski razvoj, a bavio se područjem makroekonomije, teorije rasta i razvoja, ekonomske nejednakosti i političke ekonomije.

Magistrirao je na Sveučilištu u Oxfordu, a kao suradnik je predavao i na St. Anthony´s College u Oxfordu (1985.) i na Woodrow Wilson International Center for Scholars u Washingtonu (1993.- 94.) te kao gostujući profesor na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti (1996.- 2010.) i na Sveučilištu u Zürichu (od 2012.).

Publicirao je veći broj znanstvenih i stručnih radova, a preveo je i više klasičnih i suvremenih ekonomskih djela s engleskog jezika (J. M. Keynes, A. K. Sen i dr.). Zadnje važnije djelo, knjigu Makroekonomika I: za ekonomiste i neekonomiste s hrvatskim primjerima, napisao je u koautorstvu s Milanom Deskarom-Škrbićem, a izdana je 2018. godine.

Objavljivao je radove u inozemnim i domaćim časopisima i knjigama, bio komentator u nekoliko domaćih magazina i portala.