Nakon jučerašnje objave triju pravnih shvaćanja Vrhovnog suda o pravu potrošača na punu restituciju nakon izvršene konverzije CHF kredita, od kojih dva nisu prihvaćena, dok treće uopće ne odgovara na to pitanje, a još uvijek razočarani neodlučnošću najvišeg suda kao i potpuno promašenim načinom odlučivanja o istom pitanju dvaput, zaključujemo sljedeće:

1. Vrhovni sud NIJE donio pravno shvaćanje o pravu potrošača s konverzijama na punu restituciju, naime nije ga niti prihvatio, niti ga je odbacio.

2. Vrhovni sud RH donio je samo jedno pravno shvaćanje koje zasad nije još prošlo sudsku evidenciju, ali to pravno shvaćanje nema baš nikakve veze s našim tužbenim zahtjevima. Nitko od potrošača ne traži nikakve zatezne kamate koje bi tekle na preplatu iz konverzije.

Nastavlja se naša pravna borba, ništa nije gotovo i VSRH će itekako imati i dalje nedovršenog posla s nama.

Idemo dalje do konačnog pravnog shvaćanja, koje mora odgovoriti na vrlo jednostavno pitanje:

Imaju li potrošači koji su konvertirali CHF kredite u euro kredite na temelju tzv. zakona o konverziji i dalje pravo na punu restituciju na temelju ništetnih ugovornih odredaba o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF iz temeljnog ugovora?

Matematički izračuni pokazuju da potrošači to pravo imaju, a Vrhovni sud samo mora utvrditi kako se pravo na obeštećenje upravo mora utvrditi sudskim vještačenjem.