Time su se na neki način potvrdile spekulacije da se modernizaciji te rafinerije pristupa s figom u džepu, pogotovu otkad se nešto ozbiljnije pristupilo modernizaciji riječke rafinerije.

U ovom trenutku sisačku rafineriju umnogome se doživljava kao višak kapaciteta i to, prilično realno gledano - zastarjelih kapaciteta. Na vrhuncu naftne krize čak i takve rafinerije, koje su u stanju prerađivati sirovu naftu s visokim postotkom sumpora dobivale su donekle na važnosti, no, sad smo ponovno u razdoblju kad se traži isključivo proizvodnja derivata koji udovoljavaju posljednjim ekološkim standardnima.

Mol u Mađarskoj i Slovačkoj posjeduje tri vrhunske rafinerije, a otkako je, prije četiri godine kupio rafineriju u Italiji, nije nikakvo čudo što se Sisak doživljava kao višak, kao teret i nepotreban trošak. Modernizacija hrvatskih rafinerija rastegnula se već desetljeće i pol, a u međuvremenu praznine na regionalnom tržištu popunjavaju drugi.

Davor Štern, svojevremeno predsjednik Uprave Ine, koji se nedavno vratio kao predsjednik Nadzornog odbora Ine, u telefonskom razgovoru za PolitikuPlus potvrdio je da se takav prijedlog našao na stolu - iako ga on ne bi nazvao prijedlogom.

'To je bila analiza mogućih scenarija, a među njima je doista bilo i zatvaranje sisačke rafinerije, ali tek kao jedna od opcija i to zadnja opcija, koju smo odmah odbacili', ističe Štern, demantirajući i samu pomisao da bi hrvatski članovi Nadzornog odbora o tome mogli ozbiljno raspravljali.

'Prije biste vidjeli kolektivnu ostavku hrvatskih članova Nadzornog odbora nego što bi se to dogodilo! Odmah smo im rekli, to precrtajte', kaže Štern, navodeći da su to odmah dali na znanje svima prisutnima.