Troje mlađih hrvatskih ekonomista, Ivan Kožić s Instituta za turizam, Vladimir Arčabić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i Ivan Sever iz poduzeća Thinktourism d.o.o. dovršili su istraživanje u okviru projekta financiranog od strane Hrvatske zaklade za znanost, koje ukazuje na mogućnost da turizam ove godine ipak ugodno iznenadi. Rasprava je aktualna u svjetlu najavljenog otvaranja granica prije početka glavne turističke sezone. Dakle, može li turizam postići više od 30% prošlogodišnje razine, koliko se ovih dana najavljuje naravno uz uvjet da ne bude novog vala zaraze i zatvaranja?
Autori se nisu bavili koronakrizom. Promatrali su turističku potražnju u ranijem razdoblju od 2000. do 2011. koje je obilježeno Velikom recesijom 2008./09. Tada se dogodio najveći gospodarski pad nakon Drugog svjetskog rata. Ima smisla raspraviti mogu li se zapažanja o ponašanju turista iz EU tijekom prošle velike krize preslikati na očekivano ponašanje turista u svjetlu gospodarskih posljedica koronakrize ove godine.
'Analogija nije idealna. Razlika između dviju kriza je očigledna. Pad aktivnosti i dohodaka Europljana u krizi 2008./09. bio je povezan samo s gospodarskim poteškoćama, dok u ovoj krizi imamo kombinaciju ekonomskih poteškoća i straha od širenja zaraze. Strah od zaraze je novi moment zbog kojeg su učinci koronakrize na pad turističke aktivnosti snažniji nego u prethodnoj krizi 2008/09. Ipak, ako utjecaj straha od zaraze uzmemo kao zadan, možemo se pozabaviti pitanjem o utjecaju pada dohodaka i pogoršanih ekonomskih očekivanja na odluke europskih turista da otputuju izvan svojih država, možda i u Hrvatsku', piše Šonje za Jutarnji.
vezane vijesti
Trojac istraživača ispitao je postoje li uporišta za tezu da turistička potražnja s emitivnih tržišta pada manje od tamošnje ekonomske aktivnosti u krizi. Teza je suprotstavljena tradicionalnom poimanju turizma na temelju teorija koje su oblikovane 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća. Tada je formiran stav o turizmu kao «luksuzu». Luksuzna dobra i usluge ljudi kupuju u dobrim vremenima kada dohoci rastu i vlada optimizam, no kada nastupi kriza, prvo se odreknu takvih stvari. Iz takvog pogleda na turizam proizašli su poznati stavovi o turizmu kao vrlo kolebljivoj i nepouzdanoj gospodarskoj djelatnosti koja ne bi smjela zauzimati značajan udjel u strukturi gospodarstva.
Međutim, u krizi 2008./09. dogodilo se nešto neočekivano. Turizam se kolebao manje od ukupne gospodarske aktivnosti. Druge djelatnosti, osobito industrija okrenuta prema izvozu, bile su podložnije većim kolebanjima. Na primjer, ljudi u krizi odgađaju kupnju novog automobila što snažno pogađa autoindustriju, ali sa starim automobilom i dalje putuju na more.
Tada je afirmirana hipoteza koja se prije krize 2008./09. sramežljivo pojavljivala na marginama stručnih i znanstvenih rasprava o turizmu: putovanja su prerasla u fundamentalnu potrebu velikog broja ljudi. Oni se sada radije odriču drugih stvari nego odmora i novih doživljaja. U bogatom društvu turizam postaje nužno dobro za velik broj ljudi, javlja Jutarnji.
