BMW i Porsche, ikone njemačke industrije skupih i luksuznih automobila, objavili su u posljednjih nekoliko dana neugodne vijesti o udaru na vlastite financije. Prvo je BMW obznanio da je odvojio čak 1,4 milijarde eura kao rezervaciju za potencijalne troškove koji bi mogli proizaći iz istrage koju vodi Europska komisija oko udruživanja u kartel. Nekoliko dana nakon toga Porsche je objavio da je kažnjen s 535 milijuna eura zbog svoje uloge u prijevari oko stvarne količine ispušnih plinova iz dizelskih pogonskih motora.

Kako je Porsche u vlasništvu Volkswagena (VW), kazna je već uračunata u ranije rezervacije za skandal koji je otkriven još 2015. godine. VW je tada priznao da je uz pomoć suvremene tehnologije prilagođavao sastav ispušnih plinova iz svojih dizelskih motora ovisno o tome jesu li oni bili na službenom testiranju ili su se koristili u svakodnevnoj vožnji. Pesimistične vijesti iz Porschea i BMW-a samo su ilustracija neuobičajene situacije za niz uglednih njemačkih kompanija kojima brojni skandali u posljednje vrijeme prijete da ih pretvore u – neugledne?

Veliki korporativni skandali i bankroti dosta su dugo uglavnom bili vezani uz američke kompanije te uz pokoju (ne)časnu iznimku iz Japana, Britanije ili odnekud drugdje. No događaji u nekim najpoznatijim njemačkim korporacijama proteklih nekoliko godina pokazuju da lošeg menadžmenta itekako ima i u državi koju se često, a posebno u industriji, povezuje s perfekcionizmom. Iako, slučajno ili ne, dio tih problema opet potječe iz raznih odnosa s Amerikom.

Već je spomenut skandal koji je ozbiljno uzdrmao najvećeg europskog proizvođača automobila Volkswagen. Trošak odšteta i kazni koje je VW samo u Americi, u kojoj je prijevara i otkrivena, platio zbog varanja na testovima ispušnih plinova dosad se popeo na tridesetak milijardi dolara, a konačna brojka će sigurno biti viša. Ostanemo li još malo u autoindustriji, potrebno je spomenuti i treću ikonu njemačkog automobilskog luksuza, Daimler.

Britanski tjednik The Economist podsjeća da se taj proizvođač popularnih Mercedesa još uvijek oporavlja od gubitka 40 milijardi eura koje je bacio tijekom kratkotrajnog vlasništva u američkom Chrysleru. DaimlerChrysler je spajanjem nastao 1998., da bi do razvoda braka došlo desetak godina kasnije, kad je Daimler prodao četiri petine svih dionica jer su razlike u poslovanju, kulturi i mentalitetu dviju kompanija jednostavno bile prevelike.

Preuzimanje američkog konkurenta pokazuje se zahtjevnim i izazovnim zalogajom i za perjanicu njemačke farmaceutske industrije, Bayer. Nedavno je prvi put u povijesti većina dioničara jedne kompanije čije dionice ulaze u izračun burzovnog indeksa DAX izglasala nepovjerenje glavnom izvršnom direktoru. Čelniku Bayera Werneru Baumannu i njegovu timu menadžera povjerenje je krajem travnja uskratilo 56 posto dioničara kompanije. Nešto slično se posljednji put desilo 2015., kad je četrdesetak posto dioničara izrazilo nepovjerenje tadašnjim šefovima Deutsche banka, nakon čega su obojica podnijela ostavke.

Nezadovoljstvo dioničara Bayerovim vodstvom ne čudi. Ključni razlog je preuzimanje američkog konkurenta Monsanta, završeno prošlog ljeta. Od tada su Bayerove dionice skliznule za 40 posto i korporacija s više od sto tisuća zaposlenih sada na tržištu vrijedi manje od 63 milijarde dolara, koliko je platila za Monsanto.

Američkog kemijskog diva dugo je pratio negativan imidž, dijelom zbog njegove uloge u razvoju genetski modificiranih usjeva, kao i zbog rigorozne zaštite patenata. Posljednjih nekoliko godina krivac je Monsantov herbicid Roundup, temeljen na kemijskom spoju glifosatu, za koji se sumnja da bi mogao imati kancerogeno djelovanje. Američki sudovi već su u dva slučaja dodijelili desetke milijuna dolara odšteta osobama koje tvrde da su oboljele od karcinoma zbog rukovanja Roundupom, a pred Bayerom se nalazi još dodatnih 13 tisuća sličnih procesa.

Iz njemačkih korporacija, koje se bore s padom ugleda i problemima u menadžmentu, ne smije se izostaviti ni najveća banka Deutsche Bank. Ni spomenute ostavke čelnih ljudi nisu bitno poboljšale situaciju u banci koja nikako da se oporavi od financijske krize otprije desetak godina i iz koje su u međuvremenu u javnost isplivali brojni skandali – od varanja klijenata i namještanja kamatnih stopa, preko sudjelovanja u pranju novca, do sumnjivih kriterija prilikom odobravanja kredita.

Deutsche je već nekoliko puta kažnjen enormnim iznosima, a neki tvrde da problemi banke potječu još iz 1999., kad je preuzela američku investicijsku banku Bankers Trust, što joj je poslužilo kao odskočna daska za sudbonosan skok u svijet međunarodnog investicijskog bankarstva.

Problemi nisu zaobišli čak ni ThyssenKrupp, čeličanu koja je potrošila osam milijardi eura na dvije tvornice u Južnoj i Sjevernoj Americi i sada se nalazi u procesu odvajanja svoje proizvodnje čelika od ostatka kompanije te taj dio namjerava pripojiti europskom poslovanju indijskog proizvođača čelika Tata. Profitabilan segment proizvodnje i održavanja dizala, po kojem je također poznat ThyssenKrupp, trebao bi nastaviti poslovati samostalno.

Naravno, neki drugi njemački konglomerati, poput osiguravatelja Allianza, kemijske industrije BASF ili proizvođača softvera SAP, i dalje posluju uspješno bez većih skandala. Ipak, niz poznatih imena koja su se u posljednje vrijeme našla u problemima daje gorak okus percipiranoj njemačkoj uglađenosti. Na početku spomenuta istraga Europske komisije, zbog koje BMW-u i drugim njemačkim proizvođačima automobila prijete dodatne visoke kazne zbog navodnog udruživanja u kartel vezan uz tehnologiju filtracije ispušnih plinova, samo pokazuje da vrijeme skandala za 'Made in Germany' još nije prošlo. Brojne njemačke korporacije dugo su nosile neugodan biljeg zbog svojeg sudjelovanja u strahotama Drugog svjetskog rata. Sad, kad su ga se nakon puno vremena konačno riješile, dobiva se dojam da su se za sramotu odlučile pobrinuti same.