U Hrvatskoj je tek u trećem kvartalu zabilježen pozitivan rast BDP-a od niskih 0,2 posto na godišnjoj razini, dok BDP eurozone (desezoniran) raste na godišnjoj razini već tri tromjesečja zaredom (na kvartalnoj razini već pet tromjesečja). Također, domaća potražnja u eurozoni već dva uzastopna tromjesečja bilježi realan rast na godišnjoj razini, a u Hrvatskoj je još uvijek u padu.

Unatoč pozitivnim stopama rasta kredita poduzećima i građanima u Hrvatskoj, naspram negativnih stopa kredita poduzećima i pozitivnih stopa kredita građanima u eurozoni, oporavak gospodarstva u Hrvatskoj još nije vidljiv, a u eurozoni je već uvelike prisutan.

U analizi kreditnog impulsa - pokazatelja oporavka Hrvatske i eurozone u PBZ Tjednim analizama odgovara se na pitanje kako to objasniti, posebice s obzirom da su i stope rasta ukupnih kredita privatnom nebankovnom sektoru u Hrvatskoj značajno više nego u eurozoni (krajem studenoga 2010. u RH su bili su veći za 6,3 posto na godišnjoj razini, a u eurozoni 2,9 posto).

Postavljajući pitanje radi li se u slučaju eurozone o oporavku bez rasta kredita, tzv. "čudu feniksa" (Calvo, Izquiredo, Talvi, 2006) Ana Lokin navodi kako se rješenje ove zagonetke nalazi u konceptu kreditnog impulsa čiji autori tvrde da je pristup kojim se tok ekonomske aktivnosti povezuje s promjenama stanja kredita pogrešan i da je umjesto stanja potrebno razmatrati promjene priljeva kredita.

Autori dokazuju da je nakon financijskih kriza oporavak domaće potražnje snažno povezan upravo s oporavkom priljeva kredita, čak i u slučajevima kada nije vidljiva veza s kretanjima stanja kredita. Time se objašnjava zašto nominalne stope rasta kredita banaka u Hrvatskoj i eurozoni ne daju pravu sliku utjecaja kreditne aktivnosti na gospodarstvo, odnosno na kretanje domaće potražnje.

Uz to, napominje, u slučaju Hrvatske potrebno je također uzeti u obzir da je na rast gospodarstva u prethodnom razdoblju iznimno velik utjecaj imalo direktno inozemno zaduživanje poduzeća i građana, priljev kojega je znao premašiti priljev kredita od domaćih banaka, kao i da je kod kretanja kredita u 2010. prisutan snažan učinak jačanja švicarskog franka na visinu portfelja kredita građanima.

Kada se ova dva faktora uključe u izračun, vidljivo je da je međugodišnja stopa rasta sveukupnih kredita poduzećima i građanima (domaćih i inozemnih) bitno niža te krajem rujna iznosi manje od 1 posto (umjesto 4,7 posto koliko iznosi nominalan rast kredita domaćih banaka).

Iako je impuls u RH pozitivan u drugom i trećem tromjesečju prošle godine, što pokazuje da se priljev kredita oporavlja, ostvarivanje visokih razina kao u razdoblju od 2005. do 2007. godine na sadašnjim razinama zaduženosti i strukture gospodarstva nije moguće ponoviti, ističe se u analizi.

Dodaje se da je domaća potražnja i u trećem tromjesečju 2010. još uvijek u minusu pa njen stvarni oporavak, ako se trend rasta priljeva kredita nastavi ovim tempom, kreće tek od prvog kvartala 2011.

No, i dalje možemo očekivati stope neusporedivo niže od onih iz 'zlatnih godina', kada je rast poticao priljev kredita privatnom sektoru od domaćih banaka i inozemnih izvora.

Kreditni impuls, zaključuje Ana Lokin, tako daje još jednu potvrdu već poznate teze da u novonastalim uvjetima nižeg priljeva kredita, posebno inozemnih (izvora potrošnje i investicija), a bez promjene ekonomskog modela, stope rasta iz prethodnog razdoblja neće biti moguće ponoviti.