Kada se Milan Bandić znojio na zgarištu zagrebačkog odlagališta Jakuševac, nije bio jedini političar koji se našao u problemima zbog smeća. Tisućama kilometara dalje, ministrica za okoliš australske savezne države Victorije Lily D'Ambrosio mora odgovoriti građanima na pitanje kuda će sa 300.000 tona smeća koliko ga je do sada reciklirala privatna firma SKM.

Tvrtka u vlasništvu talijanske obitelji iz Melbournea do sada je zbrinjavala polovinu otpada u tom dijelu zemlje sa 6,5 milijuna stanovnika, ali otkazala je posao jer je uslijed drastičnih kazni Agencije za okoliš zbog velikih požara na njihovim zalihama otpada upala u financijski glib i otkazala posao. Rješenja nema na vidiku, te gradu sa 4,5 milijuna stanovnika kakav je Melbourne prijeti ekološka katastrofa. Bez obzira kako se riješila kriza, slučaj posrnulog SKM-a samo je dio problema sa zbrinjavanjem smeća koje muči Australiju. I ne samo Australiju. Ona je tek jedna od bogatih zemalja koje su dosad svoje smeće slali u zemlje u razvoju jugoistočne Azije na zbrinjavanje ili recikliranje: Australija u Indoneziju i Maleziju, Francuska u Indoneziju, Kanada na Filipine, Velika Britanija u Kinu…

No prvo su Britance otpilili Kinezi, potom su Filipinci vratili Kanađanima 69 kontejnera ilegalno poslanog otpada, Malezijci su u svibnju zaprijetili da će se na isti način obračunati sa Španjolcima, a Australcima vratiti 100 neraspakiranih kontejnera. Dok indonezijske vlasti poručuju Francuzima da dođu po svojih 49 kontejnera nepropisno razdvojenog smeća, Australcima su ovih dana to doista učinili s osam kontejnera otpada poslanog na recikliranje uz obrazloženje da se više ne žele petljati s nerazvrstanom musakom od baterija, papira, stakla, pelena, konzervi, starih cipela, plastike i boca starog motornog ulja. Nešto od toga bio je čak B3 otpad, skraćenica za 'bahan berbahaya dan beracun' što znači otrovan i opasan materijal. Ukratko, zemlje jugoistočne Azije zadnjih su mjeseci zapadnim zemljama vratili 450 tona samo plastičnog otpada, uz poruku malezijskog ministra za okoliš Yeo Bee Yina da njegova zemlja ne želi više biti smetište svijeta.

Kod nas tek počinje bitka oko crnih kontejnera za miješani otpad i žutih za papir, smeđi za kompost tek su počeli dolaziti, različite vreće za različit otpad tek trebaju doći, građani se tek trebaju naviknuti na disciplinu. Ako je suditi po Nizozemcima, ovo treće je najveći izazov. Čak i u tako urbanoj i discipliniranoj naciji prošle se godine oko razvrstavanja otpada vodio pravi mali rat između građana i djelatnika njihove Čistoće.

Naime, da Nizozemce natjeraju na uredno razdvajanje otpada u sedam kategorija, vlasti su organizirale 'odrede za čistoću', neku vrstu čuvara reda koji su obilazili domaćinstva i nemarnim građanima dijelili žute i crvene kartone – kao u nogometu. Novi sustav nogometnih kazni toliko je uzrujao građane u Bestu, gradiću od 30.000 stanovnika sjeverno od Eindhovena, da je došlo do niza incidenata. Skupljačima otpada verbalno se prijetilo ('znam ja u koju školu idu tvoja djeca') i psovalo ih, a bijesni građani jedan su kamion naprosto oteli s vozačem i posadom čistača.

Odred za čistoću, na nizozemskom Buitengewoon opsporingsambtenaar (BOA), nije policija, ali imaju ovlasti da privedu neposlušne i izdaju novčane kazne. Žute kartone kao upozorenje na krivo razdvojeni otpad, a crvene ponavljačima koji ne dobivaju samo novčanu kaznu, nego im se smeće ne odvozi dok ga propisno ne prepakiraju. Uz crveni karton stiže i zeleni letak s uputama za propisno razdvajanje.

'BOA će toliko dugo djelovati dok naši skupljači otpada ne budu napadani pri obavljanja posla' – izjavio je za list De Volkskrant gradonačelnik Besta, Hans Ubach. Svoje građane u Nizozemskoj tako kažnjavaju batinom, ali i mrkvom. Da ih lakše motiviraju na disciplinu, neke tvrtke u amsterdamskom kvartu Noord još su 2015. osmislile poseban pilot program za nagrađivanje savjesnih domaćinstava za izdvojenu plastiku, tako da potpisnici projekta dobivaju čipirane vreće s kodom, te im za svaku predanu punu vreću u poštanski sandučić stiže jedan zeleni žeton proizveden od reciklirane plastike uz predočenje kojeg podižu nagradu. Ovisno o broju žetona nagrada je bila gratis kava, popusti u lokalnim trgovinama živežnih namirnica, 50 posto popusta na popravak guma na biciklima, čak i na reiki tretman.

Od zemalja EU Danska je 2016. proizvodila najviše komunalnog otpada po glavi stanovnika (777 kilograma), Rumunjska najmanje (261 kilogram), a od svih EU-građana Nijemci su problem otpada shvatili najozbiljnije jer su sa 66 posto recikliranog i kompostiranog otpada najbolji u Uniji. Godine 1950. Nijemci su imali 50.000 Jakuševaca s miješanim otpadom, danas su ih sveli na 300, a do 2022. namjeravaju ih potpuno ukinuti. Drugi i treći su Austrijanci (59 posto) i Slovenci (58 posto), dok su Hrvati po količini proizvedenog smeća na 22. mjestu (403 kilograma) što nije tako loše, ali ga recikliraju samo 21 posto.

Prema predviđanju UN-a do 2100. bit će nas 11,2 milijarde, pa vojska stručnjaka užurbano radi na novim rješenjima, od jestive ambalaže do proizvodnje grickalica od kompostiranog voća. U inovacijama najdalje je otišla Njemačka, računajući da recikliranjem i energijom dobivenom preradom otpada godišnje može uštedjeti 3,7 milijardi eura. Proizvođačima i trgovcima uveli su ‘zeleni namet’ na ambalažu – što je više ambalaže, to se više diže ukupna cijena proizvoda. Austrijska biotehnološka tvrtka razvila je novu metodu korištenja gljivičnih enzima za recikliranje PET ambalaže. Belgijanci razvijaju sustav ‘ekolajzera’, internetskog kalkulatora za izračun najmanje količine otpada pri proizvodnji nečega i procjenu utjecaja na okoliš. Njime je moguće izračunati koliko veliki sustavi svojim proizvodima zagađuju okoliš, ali možete također saznati koliko ste zagaditi svijet ispijanjem obične kave na zagrebačkom Cvjetnom trgu.