Dugo se taj zakon kuhao, posebno nakon zagrebačkog potresa, no upitno je koliko će ova legislativa pridonijeti boljem sustavu upravljanja, posebno kad se zapitamo tko bi te odredbe trebao nadzirati, navodi dnevnik.

Prema novom propisu, postojat će tri vrste većina suvlasnika koje odlučuju o upravljanju, ovisno o složenosti situacije. Kvalificiranu većinu činit će suvlasnici koji drže 80 posto udjela u vlasništvu i oni će odlučivati o promjenama namjene zajedničkih dijelova zgrade te o investicijskom održavanju koje obuhvaća značajnije investicije ili promjene i za koje je, prema postojećim propisima, dosad bila potrebna 100-postotna suglasnost.

Natpolovična će većina - a to su suvlasnici koji drže 50 posto udjela u vlasništvu zgrade - i dalje donositi odluke o svemu onome što spada u redovno održavanje, a za obavljanje nužnih popravaka bit će potrebna suglasnost vlasnika 33 posto udjela zgrade.

Nužne popravke pritom treba razlikovati od hitnih intervencija, a u prijedlogu zakona se navodi da bi pod nužni popravak spadale aktivnosti kao što su popravak ili rekonstrukcija krova, nosivih zidova, međukatnih konstrukcija, temelja i instalacija, dok bi hitne intervencije bile otklanjanje kvarova na plinskim instalacijama, sustavu centralnog grijanja i toplovodnom sustavu, puknuća i oštećenja vodovoda i kanalizacije i slično.

Minimalna pričuva propisana je na iznos kao i dosad - 0,54 posto etalonske cijene građenja koju objavljuje Ministarstvo godišnje po četvornome metru stana, što bi prema trenutačnim vrijednostima iznosilo najmanje 0,44 eura mjesečno za kvadrat stana, no uvodi se i sankcija za one zgrade koje ne donesu godišnji program održavanja.

U takvim situacijama suvlasnici će biti dužni na ime pričuve uplaćivati peterostruki iznos, dakle 2,2 eura za m2, čime se zgrade želi obvezati na donošenje planova održavanja i upravljanja, ali i plaćanja zajedničke pričuve, piše novinarka Jutarnjeg lista Dora Koretić.