Islamistička teroristička skupina Hajat Tahrir al Šam munjevitom je ofenzivom svrgnula s vlasti sirijskog predsjednika Bašara al Asada. I dok se Asadov pad slavi na Zapadu i Bliskom istoku, nije posve jasno što se može očekivati od džihadističke skupine koja je srušila sirijski režim. I odakle im uopće novac za rat?
Do prije dva tjedna u Siriji, koja se od 2011. nalazi u građanskom ratu, vladalo je, uvjetno rečeno, zatišje. Diktator Bašar al Asad vladao je na jugu zemlje, gdje se nalazi i glavni grad Damask, Kurdi su držali sjeveroistok, a milicija koju je podržavala Turska kontrolirala je sjeverozapad. Pokrajinom Idlib upravljala je pak džihadistička organizacija Hajat Tahrir al Šam (HTS).
U nepuna dva tjedna potonji su u munjevitoj ofenzivi iz korijena promijenili odnose snaga u Siriji, zauzevši u nedjelju Damask i svrgnuvši Asada s vlasti. Sve to predstavlja veliku prekretnicu za Bliski istok, čije će se posljedice na regiju, ali i na sveopću geopolitičku mapu tek vidjeti.
I dok izraelski premijer Benjamin Netanyahu svrgavanje Asada naziva povijesnim danom, dok Sirijci diljem Bliskog istoka, ali i Europe, slave kraj njegove diktature, trijumf pobunjeničke frakcije HTS generirao je nove brige među dijelom civilnog stanovništva u Siriji.
Sirijci između dva zla
'Biranje između Asada i HTS-a gotovo je kao biranje između kuge i kolere', kazao je za WiWo stručnjak za terorizam Hans-Jakob Schindler.
Ako HTS doista prevlada, bit će to loša vijest i za etničke manjine u Siriji i za prevenciju terorizma u Europi, smatra on.
Schindler je viši direktor Projekta za borbu protiv ekstremizma, a prethodno je koordinirao praćenje ISIL-a, Al Kaide i talibana pri UN-ovu Vijeću sigurnosti.
'Već postoje prvi videozapisi ljudi iz krugova HTS-a u kojima kažu da žele izgraditi kalifat', dodaje on.
Međutim čini se da se percepcija ove terorističke skupine podosta razlikuje od organizacije do organizacije. Mreža za sigurnosna istraživanja ACLED (Armed Conflict Location and Event Data Project) kaže da HTS teži legitimitetu među lokalnim stanovništvom, prikazujući se kao bitan dio sirijske revolucije. Prizori Sirijaca kako slave oslobođenje od Asada diljem zemlje idu u prilog ovoj procjeni.
No ovime slika nipošto nije potpuna. Prema ACLED-u, između 2020. i 2022. prijavljeno je 60 HTS-ovih napada na civile, pri čemu je 19 zatvorenika navodno pogubljeno ili je preminulo uslijed mučenja u njihovim zatvorima.
Zabrinutost je tako posebice vidljiva kod etničkih i vjerskih manjina u Siriji.
Kako se financira HTS?
Islamistička skupina najviše novca generira iz regije Idlib.
'HTS je 'oporezivao' sve što se događalo u Idlibu u smislu gospodarskih i humanitarnih aktivnosti te šverca. To je bio glavni izvor prihoda', ističe Schindler.
Middle East Institute u izvješću piše da je grupacija izgradila monopol nad naftnim derivatima i plinom preko tvrtki osnovanih posebno za to te tako ima ekskluzivna prava na reguliranje cijena.
Prema podacima Denkfabrika, faktura koja je procurila u lipnju 2019. pokazuje da je mjesečna neto dobit jedne od tih kompanija iznosila 1,67 milijuna dolara.
Posljednjih godina područja pod kontrolom HTS-a postala su zbog monopolizacije među najskupljim područjima za naftne derivate u Siriji. Kako piše WiWo, prema Institutu za Bliski istok, stanovništvo Idliba zbog toga si već neko vrijeme ne može priuštiti gorivo i plin. Potpuna monopolizacija tržišta također je značila da su stotine malih trgovaca izgubile izvor prihoda.
'Pored toga, HTS ima bazu obožavatelja u inozemstvu – uključujući Njemačku – i generira dodatna sredstva putem donacija', kaže Schindler. A usto u Idlibu postoji kriptorazmjena.
Prema Counter Extremism Projectu, HTS je također pregovarao o 30 do 50 milijuna eura za oslobađanje 25 zarobljenih pripadnika mirovnih snaga UN-a te četiri grčka i jednog američkog civila.
'HTS najvjerojatnije nije dobivao veću državnu potporu', smatra Schindler.
HTS nije bogata teroristička skupina
Procjenjuje se da je HTS na godišnjoj razini ukupno ostvarivao BDP od nekoliko stotina milijuna eura. 'Dakle nije riječ o stvarno bogatoj i dobro opremljenoj terorističkoj organizaciji', kaže ovaj stručnjak za terorizam.
No to nije bilo ni potrebno za preuzimanje vlasti jer se u ova nepuna dva tjedna gotovo nisu ni borili, već su se bez većih otpora Asadove vojske gotovo samo ušetali u Damask.
Sirijska vojska mahom se povlačila, ostavljajući za sobom velike količine vojne opreme, između ostalog tenkove i borbene zrakoplove.
'Sva glavna vojna oprema sada je pod kontrolom pobunjeničke koalicije HTS-a', kaže Schindler.
Kurdi drže velik dio sirijskog novca u svojim rukama
Nakon preuzimanja vlasti posebno su zabrinuti Kurdi u svojoj samoupravi na sjeveroistoku. Islamistička skupina, tzv. Sirijska nacionalna vojska (SNA), koju podržava Turska, a ona, kako se čini, surađuje s HTS-om, u trenutnom kaosu napada i kurdska područja. Te dvije skupine trenutačno se bore u kurdskom gradu Manbiju.
Otkako su Kurdi 2012. došli na vlast na sjeveroistoku zemlje, u tim područjima žene imaju jednaka prava kao i muškarci. Kurdski ženski pokret Kongra Star stoga oštro osuđuje napade islamističke skupine SNA. 'Napadi su između ostalog usmjereni protiv prava žena u regiji', ističu iz tog pokreta u priopćenju.
Schindler njihov strah smatra opravdanim, a, kako kaže, ključni motiv islamista pritom su zapravo sirovine.
'SNA i HTS žele oduzeti naftna polja Kurdima', kaže on. Najveće rezerve nafte u zemlji nalaze se naime na sjeveroistoku. Prema podacima britanske tvrtke Gulfsands, Kurdi dnevno proizvode oko 80.000 barela nafte, približne vrijednosti 5,6 milijuna dolara po trenutnim cijenama.
'Kurdi drže velik dio sirijske kese u svojim rukama', kaže Schindler. Činjenica da kontroliraju naftna polja bila je i jedan od uzroka slabe vojske u Asadovu režimu. Kako ističe ovaj stručnjak, za vojsku nije ostalo gotovo ništa.
Što slijedi?
Schindler smatra da je prerano govoriti o ikakvim prognozama. 'Još nije sigurno ni hoće li HTS preuzeti kontrolu nad Sirijom, ali koja god skupina to napravi, prvo će se morati usredotočiti na osiguravanje vlasti sljedećih nekoliko godina', objašnjava.
Sirija je nakon 13 godina građanskog rata potpuno uništena zemlja. Schindler procjenjuje da će nekoliko godina u njoj sve morati ići 'glatko i tiho' da bi se pronašli investitori spremni na velika ulaganja. A to ponajviše ovisi o tome koliko će se sada voditi borbe za vlast i koliko će biti nasilne.