'Bogataši sve brže postaju sve bogatiji jer sjede na masi kapitala koji daje znatno veću dobit nego rad'. 'S druge strane, dobit od plaća zaposlenima za većinu stanovništva više nije dovoljna da stvore uštedu'. S takvim tezama u svojoj knjizi 'Kapital u 21. stoljeću' je profesor Thomas Piketty uzbudio mnoge duhove. On predaje na pariškoj School of Economics i Ecole des Hautes Etudes en Science Sociales (EHESS) i živi u Parizu. Između ostalog, predavao je i na američkom sveučilištu MIT i već dvadesetak godina prati teme ekonomije, kapitala i socijalne pravde.

DW: Gospodine Piketty, koliko primjeraka vaše knjige je do sad prodano?

Thomas Piketty: 800.000 na engleskom i francuskom zajedno. Na engleskom jeziku oko 600.000 primjeraka.

DW: Da li mislite da ste svojom knjigom uspjeli nešto pokrenuti?

Piketty: Moja namjera je bila uvjeriti čitatelje kako su pitanja prihoda i blagostanja previše važna da bi ih se ostavilo samo statističarima i ekonomistima. Moj cilj je bio čitateljima pružiti povijesne temelje da bi sami došli do svojih zaključaka. Ali u najširem smislu, ovdje se radi o sociologiji i to nije egzaktna nauka, zato niti ne očekujem da se svi čitatelji slažu sa mojim tezama.

DW: Kako bi trebalo poboljšati ekonomski sustav pa da zaposlenici svojim radom mogu više zarađivati?

Piketty: Postoje različita rješenja. Dugoročno, to je ulaganje u obrazovanje. Sveučilišta su snažan instrument za smanjenje nejednakosti. Jedan od glavnih problema u Europi jest da ulažemo više novca u smanjenje našeg nacionalnog duga nego u sveučilišno obrazovanje. To neće donijeti ništa dobro u budućnosti, moramo ulagati više u sveučilišta.

DW: Koja su druga rješenja da vrijednost rada naraste?

Piketty: Važno je i progresivno oporezivanje visokih plaća i prihoda od kapitala. Zato nam treba porezni sustav koji će manje uzimati od onih koji samo žive od svoje plaće i krenuli su u život bez kapitala i blagostanja.

DW: To nas dovodi do vaše središnje teze kako mnogi radnici danas mogu tek samo preživljavati od svojih plaća. Zašto je to tako?

Piketty: Sve dok nije stasao takozvani Baby Boom naraštaj (dakle sa brojnim potomcima nakon Drugog svjetskog rata) bilo je još moguće od plaća zaposlenih uštedjeti novac. Zbog visoke stope gospodarskog rasta se moglo početi od nule i čak steći određeni imutak i stvoriti uštedu. Ali za današnje naraštaje vrijedi pravilo: ako žele stvoriti imutak u nekom velegradu, morate imati odlične prihode. Ali ako je stopa gospodarskog rasta samo 1,5 posto, to znači da su prihodi od kapitalnih ulaganja i dalje četiri do pet posto ili čak više od toga. Na rizične investicije određenih dionica i sedam posto. Time se početna nejednakost samo još povećava.

DW: S kakvim posljedicama?

Piketty: To stanje do manje socijalne pokretljivosti u društvu. Pri tom treba znati da je mogućnost da netko od siromašnog postane bogat dobro za učinkovitost gospodarstva i poduzetništva. Warren Buffet je jednom rekao; pa ne želimo valjda da se na Olimpijskim igrama 2030. natječu samo djeca natjecatelja Olimpijade iz 2000. godine!

DW: Vi ste sakupili podatke iz glavnih industrijskih i zemalja u razvoju. Riječ je uglavnom o statistikama poreznih ureda. u razvoju. Većina statistika su prihodi od poreza. Ali u Njemačkoj se statistika uopće ne bavi bogatstvom građana.

Piketty: Trebamo više transparentnosti u pitanjima prihoda i blagostanja. A posljedica progresivnog oporezivanja kapitala i prihoda bi bila i da bi dobili pouzdanije podatke o pojedinim skupinama prihoda.

Intervju u cijelosti možete pročitati OVDJE