'Ima mogućnosti za efikasnost, moguće je negdje nešto smanjiti i konsolidirati. Neće biti jedna solucija', rekao je na novinarski upit budući hrvatski premijer neskriveno se zalažući za kanadski model zdravstva koji je opisao uspješnim, uz naglasak da nije privatni kao američki.

Nema sumnje da je u usporedbi s ozloglašenim američkim modelom, baziranom primarno na principu - koliko para, toliko muzike kanadski model znatno pravedniji. Temelji se na sličnim postavkama kao i u razvijenim europskim zemljama: širokoj paleti zdravstvenih usluga dostupnih svim građanima, uz konkurenciju među zdravstvenim ustanovama koja treba osigurati kvalitetu. Međutim, u praksi nije sve tako blistavo.

Zbog visokih troškova, Kanađani su značajno ograničili opseg usluga koji pokriva osnovno osiguranje pa je on znatno manji nego u Hrvatskoj. Tako, primjerice, osnovno osiguranje uopće ne pokriva troškove stomatologa, lijekova na recept, kućne njege i protetike, a tek manjim dijelom pokriva troškove bolničkog liječenja. Sve te usluge treba platiti kroz dopunsko ili privatno osiguranje.

Velika razlika je i u načinu upravljanja zdravstvenim ustanovama. Za razliku od Hrvatske, u kojoj je većina zdravstvenih ustanova u vlasništvu države ili lokalnih jedinica uprave, u Kanadi prevladava privatno vlasništvo. Privatnici upravljaju ambulantama, bolnicama pa čak i hitnom službom. Privatna konkurencija zasigurno jamči visoku kvalitetu usluga, ali ne i njihovu brzinu i dostupnost.

Tako kanadske bolnice muče isti problemi kao i hrvatske – kapaciteti su neujednačeno raspoređeni, a liste čekanja za specijalističke preglede i operacije enormne su. Međutim, to vrijedi za obične smrtnike s osnovnim osiguranjem, ako si možete priuštiti privatno osiguranje tretman je potpuno drukčiji - nema čekanja i sve je dostupno odmah.

Naši ljudi koji su otišli živjeti u Kanadu najviše se žale upravo na skupe i nedostupne zdravstvene usluge. Od brojnih negativnih iskustava, dostupnih na portalima i društvenim mrežama, izdvojili smo nekoliko karakterističnih. 'Zvuči nevjerojatno, no možemo biti zahvalni koliko nam besplatnih pregleda osigurava zdravstveni sustav u Hrvatskoj i koliko lijekova možemo dobiti na recept jer je u Kanadi toga vrlo malo. Sve preglede obavlja obiteljski liječnik, na specijalističke preglede jako se dugo čeka i skupi su, a dijete ima pedijatra samo ako je jako bolesno', otkriva jedna novopečena Kanađanka iz Koprivnice za portal prigorski.hr.

Slična zapažanja ima i Požežanin Jurica Bonić koji je lani o svojim iskustvima posvjedočio Večernjem listu. 'Ne bih nikome savjetovao da ovdje u večernjim satima ide u ustanovu hitne pomoći jer vrlo vjerojatno neće doći na red cijelu noć pa će ujutro biti prisiljen otići u jednu od walk-in ordinacija. Stomatolog nije pokriven zdravstvenim sustavom i plaća se iz vlastitog džepa. Meni je nedavno napuknuo zub i popravak, koji je trajao manje od pola sata, naplaćen je 395 dolara. Rad na korijenskom kanalu je oko 1200 dolara', rekao je Bonić.

Zanimljivo je i svjedočanstvo jednog našeg iseljenika o troškovima bolničkog liječenja u Kanadi. 'Boravak u bolnici po troškovima možeš izjednačiti s boravkom u luksuznom hotelu. Ako si izgubio radno mjesto i nemaš više zdravstveni plan, tj. osiguranje koje uplaćuješ preko tvrtke pa se dogodi da moraš ići u bolnicu s ozbiljnim problemima koji zahtijevaju duži smještaj, e onda ti želim svaku sreću. To je skupo do te mjere da su mnogi ljudi čak uzimali kredite na kuću da bi otplatili račun. Država, naravno, pokriva jedan dio kroz OHIP (osnovno osiguranje), ali to je manji dio', kaže naš iseljenik na jednom od brojnih forma koji obrađuje temu 'Život u Kanadi'.

Što je moguće smanjiti i gdje su mogućnosti za učinkovitost o kojima govori naš novi premijer, prosudite sami.