Vinko Ručević u širenje ljubavi prema vinu Osijekom upustio se prije godinu dana ne samo radisvog prikladnog imena nego i radi višegodišnjeg iskustva u vinskom biznisu. Zajedno sa suprugom Tanjom ovih dana slavi prvu obljetnicu otvaranja podrumske vinoteke Vinita u Strossmayerovoj ulici u centru grada, gdje smo zatekli hedonističko radni ambijent s ugodnih 19 stupnjeva Celzija i 400 etiketa domaćih i inozemnih butelja.

Prije otvorenja lanjskog studenog 32-godišnji Vinko sondirao je vinarske uvjete i probleme s kojima se susreću lokalni proizvođači u istočnoj Slavoniji. Distribuirajući opremu za vinarstvo i podrumarstvo, od čepova pa nadalje, saznao je da mnoge muči teška prodaja koliko god kvalitetno proizvodili.

'U našem slavonskom kraju tek moramo potaknuti ljude na kulturu uživanja u vinu, barem onako kako je razvijena u drugim dijelovima Hrvatske, pa i u Europi', kaže Ručević.

Na tjednim degustacijama četvrtkom ipak se uglavnom popuni svih trideset sjedaćih mjesta za stolovima i dvjema bačvama, čiji se drveni miris prozračenim prostorom miješa s vinskim hlapljivim aromama, iščupanim plutom i aranžmanima suhog poljskog cvijeća. Vitrine, šank i ormariće neki vješti stolar napravio je prema mjeri i zamisli supružnika Ručević, pedantnih poduzetnika koji su dobro promislili i o skladu boja bačvastog ciglenog stropa, pa su nas nijanse ugasito narančaste i crveno-smeđe podsjetile na nebrojene sorte provrelog i odležanog grožda

U Slavoniji je to naprimjer cijeli spektar od najraširenije graševine do frankovke, crne sorte sve omiljenije kao izazov za širenje regionalne specifičnosti. Nema jedino kupaže Batina, jer ju je baranjski vinar Slavko Kalazić tek napravio i trenutno nudi u vlastitoj vinoteci uz Trg Slobode.

Kalazićev poslovni prostor sastoji se od dva dijela. U ostakljenom prizemlju izložene butelje, program na kojem radi posljednjih deset godina u vinogradu u Batini na krajnjem sjeveru Baranje, a na katu ured gdje za stolom sjedi okružen registratorima, snopovima papira i brigama o turbulentnoj sudbini domaćeg vinarstva.

Prije 14 godina kupio je vikendicu u Batini s malim i zapuštenim vinogradom, pa postupno okupljao okolna zemljišta da bi danas pod trsovima obrađivao preko 100 hektara na dunavskim padinama. Kaže da se nije mogao zaustaviti kad je vidio tu seosku prirodu 50-ak kilometara udaljenu od Osijeka i prvi puta probao vlastito vino.

'Shvatio sam da mogu napraviti bolje vino od onih koja sam ranije probao, pa pomislio zašto ne bi ponudio i drugima', kaže Kalazić o počecima.

Kako je s godinama postupno u širenje vinograda, podrum, opremu i promociju uložio milijun i pol eura, tako je uviđao prepreke na svom putu. Kvaliteta po svim kriterijima raste, priznanja i nagrade na domaćim i međunarodnim natjecanjima, pohvale, ali zato prodaja šteka. Zaradu od uspješnog posla elektrotehnikom, kaže, preusmjeravao je u vinarstvo, kao u kakvoj beskonačnoj igri Robina Hooda i Don Quijotea.

Kalazićeve butelje danas se prodaju izvan Osijeka, uglavnom na Jadranu i u Zagrebu. Ugodno iznenađenje, ističe, u probitku bio je zagrebački Vrutak koji je naručio prvu rundu od 16 tisuća boca

Uoči ulaska Hrvatske u Europsku uniju za vinare je, pogotovo slavonske, nova neizvjesnost. U Italiji i Austriji mogu se kupiti odlična vina već za tri-četiri eura, a po toj cijeni naši teško mogu sravnati prodajnu s proizvodnom cijenom, kamoli zaraditi.

'Kako ne bi bili povoljniji kad austrijskom vinaru država ili EU povrati 50 posto ulaganja, banka odobri kredit s 1 posto kamata i otplatom na 12 godina uz poček na dvije godine. Mi smo se tome osvjedočili na studijskim putovanjima', priča Kalazić.

U njegov dio Batine još se čeka prava infrastruktura. Struje ima, ali je napon slab. Dunav tamo meandrira i širok je 400 metara, ali da bar skrene koji rukavac. Vodu dovoze iz nekoliko kilometara dalekog bunara u cisterni od 3000 litara što se tijekom berbe potroši u jednom danu. Cesta je asfaltirana, ali uska. Nije bajno tehnički, međutim Kalazić se ni sa kim ne bi mijenjao zbog pjeskovitog tla, duge osunčanosti i padalina tijekom godine, pogleda na najveću europsku rijeku koja pruža vlažnu svježinu u vrućim ljetnim mjesecima.

'Odozgo dnevno vidimo po pet velikih putničkih brodova kako plove iz smjera Beča prema Crnom moru i razmišljamo o njihovim vinskim prohtjevima', govori Kalazić.

Procjenjuje da će u EU domaćim vinarima glavne tržišne prilike biti u prodaji u vlastitom  vinogradu i podrumu i u izvozu vrhunskih vina. Budući da je izvoz već pokrenuo preko prijateljske tvrtke sada čeka završetak gradnje riječne luke u Batini na kojoj bi putnici pristajali i penjali se do spomenika pobjedi u Drugom svjetskom ratu i otkrivali što se tu toči.

Dobro je što je Osječko-baranjska županija nedavno dobila 940 tisuća eura od EU za uređenje 18,5 kilometara vinskih cesta i 5 muzeja u kojima će se smjestiti tradicija i vinarski proizvodi  ovog kraja. Ceste će se urediti u Drenju, Erdutu, Kneževim Vinogradima, Feričancima, Dražu, Popovcu, Belom Manastiru, a muzeji u Dalju, Zmajevcu, Drenju, Feričancima i Osijeku u Tvrđi.