Prije nego što otpišu zastarjela potraživanja za komunalne usluge gradovi i općine obično pokušaju naplatiti bar dio nagomilanih tražbina. Stoga se često događa da građanima stižu opomene za račune koji su odavno u zastari. Često se tu mogu naći i računi koji su plaćeni na vrijeme, ali je došlo do greške u evidenciji.

Tako je nedavno Zadar zatrpao sandučiće građana opomenama za dugove za komunalnu naknadu stare deset i više godina. Kako biste se zaštitili od potencijalnih ovrha za sporne dugove iz davnih godina, potrebno je znati pravila zastare i na vrijeme reagirati u zaštiti svojih prava.

Institut zastare uređen je Zakonom o obveznim odnosima kao općim propisom, a predstavlja protek zakonom određenog vremena, nakon kojeg dužnik stječe pravo odbiti ispunjenje obveze zbog toga što vjerovnik nije pokrenuo prisilnu naplatu u vremenu u kojem je bio ovlašten zahtijevati ispunjenje obveze.

Važno je znati da nastupom zastare ne prestaje automatski potraživanje vjerovnika, niti obveza dužnika, već vjerovnik gubi pravo da zastarjelu tražbinu ostvaruje prisilnim putem, protiv volje dužnika. Pritom treba naglasiti da sud i druga nadležna tijela ne paze na zastaru po službenoj dužnosti, već se dužnik na nju mora pozvati isticanjem prigovora zastare u eventualnom parničnom, izvanparničnom, ovršnom ili drugom postupku.

Dakle, u konkretnom slučaju, čitatelj koji je dobio opomenu za neplaćenu komunalnu naknadu iz 2014. i 2015. godine treba uputiti prigovor u kojem stoji da će se u slučaju pokretanja postupka prisilne naplate (ovrhe) pred javnim bilježnikom ili sudom pozvati na svoje zakonsko pravo o zastari. Prigovor na opomenu za zastarjeli račun treba napisati odmah, a najkasnije 15 dana od primitka opome­ne, i poslati poštom, preporučeno s povratnicom.

Nakon što dužnici reagiraju na taj način komunalne službe obično odustaju od pokretanja ovrhe i provode otpis starih dugova. U suprotnom postoji vjerojatnost da će pokrenuti ovršni postupak unatoč zastari.

Treba naglasiti da vjerovnici mogu pokrenuti ovrhu za stare tražbine i bez prethodnog slanja opomene, što im omogućuje zakon. U tom slučaju još je važnije na vrijeme reagirati, odnosno, nakon zaprimanja rješenja o ovrsi, nadležnom tijelu (sudu ili javnom bilježniku) poslati prigovor (žalbu) u zakonskom roku od osam dana.

Rokovi zastare za pojedine obveze

Zastarni rok počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno prvog dana nakon navedenog datuma dospijeća tražbine. Zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

Zastarni rokovi za pojedine tražbine propisani su prije svega Zakonom o obveznim odnosima kao općim propisom ili nekim od posebnih propisa (Opći porezni zakon, Zakon o trgovačkim društvima i sl.).

Potrošači se već nakon godinu dana mogu pozvati na zastaru za redovne račune koji se plaćaju svaki mjesec (tzv. režije). To su računi za struju i toplinsku energiju, plin, vodu, čistoću, HRT-ovu pristojbu, poštanske usluge i sl.

Nešto duži rok zastare, tri godine, računa se kod obaveza koje ne ovise o mjesečnoj potrošnji. Jedna od takvih obveza je i komunalna naknada, koja se obračunava na godišnjoj razini, a računi se ispostavljaju periodički.

Zastarni rok od tri godine primjenjuje se za povremena davanja, najamninu (zakupninu), dopunsko zdravstveno osiguranje, pričuvu, naknadu štete te sve obaveze za osiguranje, osim životnog, koje zastarijevaju za pet godina.

Za porezne obveze zastarni rok je šest godina, a najduži je rok zastare, deset godina, za tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom (nagodbom) ili odlukom (nagodbom) drugog nadležnog tijela. U navedene obveze, primjerice, ulaze dugovi nastali pravomoćnim rješenjem o ovrsi.