Muhammed ne može mirno sjediti na prašnjavom travnjaku. Uvijek iznova se uzbuđuje i podiže ruke u zrak. Sjedi u prvom redu ispred golemog ekrana usred stadiona za kriket. Iza njega još puno redova, stotine i tisuće muškaraca koji gledaju u ekran. Dobrodošli na public viewing u „Industrijskoj fan zoni" u Dohi.

Sami u paralelnom svijetu

20 kilometara od centra Dohe, 45 minuta vožnje od glamurozne Corniche i blještavih fasada nebodera. Ovdje neće zalutati niti jedan strani posjetitelj Svjetskog prvenstva, tu se nalazi stadion gastarbajtera, izvještava Deutsche Welle.

Tisuće gledatelja dolaze ovamo svaki dan gledati utakmice Svjetskog prvenstva. Gotovo isključivo su to mladi muškarci, između 20 i 40 godina. Uglavnom dolaze iz Indije, Bangladeša, Kenije, Nepala i Pakistana. Rade kao vozači, električari, na izgradnji cesta ili na drugim gradilištima vezanim uz Svjetsko nogometno prvenstvo.

I većina njih velik dio svoje plaće šalje obiteljima u domovini. Baš kao i Muhammed. Kao vozač puno zarađuje, kaže 23-godišnjak iz Pakistana. Oko 1300 rijala mjesečno, što je nešto manje od 350 eura. Ali ipak stotinjak eura više od minimalne plaće koju je nedavno uvela katarska vlada.

Je li razmišljao o kupovini karte za neki od stadiona? On odmahuje rukom: „Kako da to platim?" pita. Muhammad bi morao potrošiti trećinu svoje plaće za kartu. „Preskupo." Ali ipak ne želi propustiti utakmice, ovdje u fan zoni u kriket klubu. Na stadionu gleda nogomet sa svim ostalim radnicima kad god mu to posao dopušta.

Skupe ulaznice za stadion

Bilo je sniženih cijena ulaznica za Svjetsko prvenstvo za 2,9 milijuna stanovnika Katara, od kojih su oko 90 posto gastarbajteri, ali su jeftine ulaznice odmah rasprodane ili su bile podijeljene na lutriji. Mnogi se nisu ni prijavili.

No, Shams iz Indije je imao sreću. U Kataru živi skoro 13 godina i stekao je izvjestan imutak, i obitelj mu je tu. Dočepao se ulaznice za stadion i na nju je potrošio 60 eura. „Pomogli smo u izgradnji ove zemlje", kaže Shams i dodaje: „Zašto ne bismo i mi doživjeli i proslavili Svjetsko prvenstvo kao i Katarci?".

Njegov kiosk sa sendvičima je u tipičnim bojama FIFA-e, ljubičasta i tirkizna se nalaze i na plakatima i informativnim tablama. Alkohol se ne poslužuje. „Pivo nije dopušteno", napominje Shams potiho.

No, nije to jedini razlog zbog čega se ova fan zona razlikuje od onih u središtu Dohe ili popularnim turističkim zonama. Ulaz je slobodan, a ne treba vam Hayya Card, dozvola za ulazak u zemlju koja se ponekad traži od turista u drugim fan zonama. Osim toga je manje sponzorskih reklama, manja je gužva i strka, fokus je na nogometu.

Umjesto pop zvijezda koje je FIFA angažirala za svoje prestižne događaje, ovdje u pauzama između utakmica nastupaju lokalni umjetnici – povezani s domovinama gastarbajtera. Večeras je tu indijski pjevač iz jednog talent showa. Pred pozornicom je sve puno, glazba iz zvučnika je zaglušujuća.

Na margini blještavila Svjetskog prvenstva

„Dolazimo svaku večer”, kaže Ibrahim iz Bangladeša. „Vrlo je zabavno." Kao i mnogi drugi ovdje, i ovaj 26-godišnjak živi nedaleko stadiona u industrijskoj zoni u kojoj se koncentrira sve ono što organizacije za ljudska prava kritiziraju u Kataru: stambeni kompleksi na periferiji Dohe koji su na lošem glasu, gdje uglavnom žive gastarbajteri, previše njih na skučenom prostoru.

Bez njih Katar ne bi mogao realizirati sve ambiciozne građevinske projekte vezane uz ovo Svjetsko prvenstvo koje su mnogi radnici platili svojim životima. Još uvijek se ne znaju točne brojke, između ostalog i zato što ih katarske vlasti ne objavljuju.

Na igralištu za kriket u zoni za navijače, nekoliko gastarbajtera sami igraju nogomet, driblaju i ulaze u klizeće startove. Igra šest na šest na malom terenu je barem jednako teška kao utakmica Svjetskog prvenstva na velikom ekranu, koju domaćin Katar ponovno gubi. Treći poraz u trećoj utakmici. Katar je zabio jedan gol na cijelom prvenstvu. „Ali nama to ne smeta", kaže Ibrahim, koji nosi majicu s crvenim srcem i natpisom „I love Qatar". Muhamed u prvom redu ogrnut je zastavom Katara.

Poput Ibrahima i Muhameda, većina ovdje navija za reprezentaciju Katara. Nekolicina također podržava Ronalda i Portugal. Čudan je to paralelni svijet, na prvi pogled pun proturječja. Globalizacija i oštri kontrasti: s jedne strane blještavi novi stadioni i dobrostojeći navijači iz cijelog svijeta u razgledavanju Dohe. S druge strane, tamo daleko, gastarbajteri među sobom. izdvojeni. No, i oni žele sudjelovati u velikom spektaklu i slaviti nogomet i Svjetsko prvenstvo u zemlji. I to čine - samo na svoj način.