Svjetska banka nedavno je objavila rezultate istraživanja rizika stanovanja u zgradama u Središnjoj Europi, na Balkanu i u Središnjoj Aziji, s tim da su u Hrvatskoj rizike istražili u ranije potresom pogođenom Zagrebu i u Rijeci
U dokumentu koji se referirao i na podrhtavanja te štete u metropoli iz ožujka prošle godine stoji da u zgradama opisanima kao »top dva visokorizična tipa zgrada« stanuje 280.000 Zagrepčana ili 35 posto ukupnog stanovništva.
U Rijeci pak u takvim zgradama, prema podacima Svjetske banke, živi 38.000 ljudi ili 32 posto građana. Ukupno gledajući, u zgradama građenima do 2000. godine živi 418.080 ljudi ili 52 posto stanovništva Zagreba te 64.260 ljudi ili 54 posto populacije Rijeke, piše Novi list.
Istraživanje Svjetske banke iz studenog otkriva kako su dvije najveće slabosti stambenih zgrada u Zagrebu i Rijeci stupanj armiranosti betona nosive konstrukcije i otpornost nearmiranih dijelova tih zgrada.
vezane vijesti
To, navodno, uzrokuje 83 posto šteta na zgradama u Zagrebu te 81 posto u Rijeci. Osim toga, Svjetska banka upozorava na to da bi u slučaju razornog potresa u idućih 50 godina Zagreb moglo napustiti 77 posto stanovnika, a Rijeku čak 82 posto njezinih žitelja.
Prof. dr. Željko Arbanas, predstojnik Katedre za geotehniku Građevinskog falulteta u Rijeci, ne slaže se s nalazima Svjetske banke, barem što se Rijeke tiče. I to je dovoljan podatak da odahnemo, ali ipak ćemo ga saslušati do kraja.
'Potpuno je krivo procijenjeno je da su samo zgrade građene nakon 2000. godine sigurne. To je pogrešan podatak i nije jasno temeljem čega je 2000. godina odabrana kao ona nakon koje se građevine grade kao sigurne od potresa.
Građevine u Rijeci, a i u Hrvatskoj, grade se u skladu sa zahtjevima potresne otpornosti još od druge polovice 60-ih godina prošlog stoljeća, nakon potresa u Skopju 1963. i Banjoj Luci 1969. godine.
Ako se sagleda da su stambena naselja Gornja i Donja Vežica, Krimeja, Trsat, Kozala, Škurinje, Krnjevo, Kantrida i druga uglavnom građena od kraja 60-ih, moglo bi se reći da je velik broj građevina građen u skladu s potresnim propisima, iako, doduše, prema onima koji su vrijedili tada.
Treba naglasiti da je nekadašnja Općina Rijeka kao jedina u Republici Hrvatskoj i jedna od rijetkih u tadašnjoj Jugoslaviji posjedovala dokument Mikroseizmička rajonizacija Općine Rijeka, izrađen još 1971. i 1972. godine, koji je određivao seizmičnost pojedinih dijelova tadašnje Općine Rijeke.
To mikroseizmičko zoniranje rađeno je prema tada poznatim svjetskim znanstvenim metodama, što je još jedan dokaz da je gradnja u Rijeci itekako vodila računa o seizmičkim uvjetima gradnje.
Dakle, građevine u gradu Rijeci nisu tako slabe i mogu podnijeti znatna seizmička opterećenja. Jasno je da su starije zgrade manje otporne, ali to ne znači da bi sve bile srušene u potresu magnitude slične potresu u Petrinj'i, kaže prof. dr. Arbanas.
Prof. dr. Davor Grandić, šef katedre za nosive konstrukcije na Građevinskom fakultetu u Rijeci dijeli mišljenje kolege prof. dr. Arbanasa i ističe da, osvrćući se na nedavno vijećničko pitanje na Gradskom vijeću Rijeke i pisani odgovor gradonačelnika Vojka Obersnela, Grad Rijeka ima važeću procjenu ugroženosti stanovništva, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša od katastrofa i velikih nesreća iz 2010. godine od kojih je jedno poglavlje i procjena ugroženosti od potresa u kojoj su dane samo kvalitativne posljedice potresa na području grada Rijeke za katastrofalni potres (više ili jednako VIII MCS), jaki potres (VI – VII MCS) i slab do srednje jaki potres (VI MCS), piše Novi list.
'Najnoviji dokument procjene rizika od velikih nesreća na području PGŽ-a koji vrijedi i za područje grada Rijeke donijela je Županijska skupština PGŽ-a 2018. godine čiji je sastavni dio i procjena rizika od potresa.
U tom dokumentu podjela objekata prema kategoriji gradnje napravljena je, u nedostatku točnijih podataka, na temelju godine izgradnje. Ovakva podjela, naravno nije točna, no u dokumentu je naglašeno da u trenutku izrade nisu raspoloživi adekvatni ulazni podaci za detaljan proračun posljedica potresa, pa tako i to da »Ne postoji katastar građevina prema tipu gradnje u odnosu na otpornost na potrese, stoga su i rezultati dobiveni trenutačno raspoloživim ulaznim podacima aprokismativni.
U svrhu točnijih rezultata i procjena rizika potrebno je da sve jedinice lokalne samouprave na prostoru Primorsko-goranske županije izrade posebne studije koje bi sadržavale katastar građevina', kaže dr. Grandić.
Ističe da se u dokumentu Svjetske banke analiziraju samo zgrade zajedničkog stanovanja izgrađene prije 2000. godine te se sve zgrade koje su u tom razdoblju izgrađene kao zgrade od nearmiranog zida i zgrade s armiranobetonskom okvirnom konstrukcijom svrstane su u kategoriju zgrada velikog rizika i da je iz tih podataka dana procjena ugroženosti stanovništva grada Rijeke.
