Radi se o teorijskom modelu koji je osmislio Bruce Tuckman 1965., a koji pokazuje ključne faze potrebne da bi tim rastao, suočio se s izazovima, efikasno borio s problemima i na kraju ostvario željene rezultate.

Svakoj fazi pridružene su specifične karakteristike, aktivnosti tima i menadžersko vođenje izgradnje tima. Ovaj koncept kasnije je redefiniran i razvijan i danas uživa široku primjenu u svijetu kao moćan model za planiranje razvoja tima.

U prvoj fazi koja se naziva formiranje (forming) tim se sastaje i uči o mogućnostima i izazovima, nakon čega dogovara ciljeve i počinje rješavati zadatke. Komunikacija teče uglavnom u jednom smjeru, od vođe tima ka članovima tima. U ovom momentu, ovo i nije pravi tim, već skupina ljudi s različitim prethodnim iskustvima, znanjima i stavovima. Nervoza, sukobi, i zbrka u podjeli uloga je visoka u ovoj fazi, dok su povjerenje članova jednih u druge, posvećenost i respekt veoma niski. Ova faza zahtijeva vodstvo koje osigurava jasne direktive, dijeljenje vizije sa članovima tima i jak nadzor.

U drugoj fazi koja se naziva pobuna (storming), članovi tima sve bolje shvaćaju svoje zadatke, dužnosti i obaveze te ulogu ostalih članova tima i međusobne odnose među članovima. Sudionici sagledavaju proces funkcioniranja tima i daju vlastite sugestije za poboljšanje funkcioniranja tima.

Sve više članovi tima stječu sposobnost za samonadzor i upravljanje. U toku uigravanja tima u ovoj fazi i dalje su prisutni nervoza i napetost, nesnalaženje pojedinaca, a međusobno povjerenje je još uvijek nisko, ali raste vremenom, kao i posvećenost onih koji nalaze svoje mjesto u timu.

U ovoj fazi vođa tima mora povesti mnogo računa o ljudskim aspektima funkcioniranja tima – izboriti se s konfliktima u timu, načinima suradnje članova tima, osiguranjem povratnih informacija od članova tima, izgradnji povjerenja i sl.

U trećoj fazi koja se naziva normiranje (norming) članovi tima počinju se osjećati udobno na svojim mjestima u timu. Razumiju svoju ulogu i zadatke te ulogu ostalih članova i dobro funkcioniraju kao članovi tima. Tim kao cjelina se objedinjuje i prilagođava svome okruženju. Povjerenje među članovima, poštovanje ostalih članova i posvećenost ostvarenju ciljeva tima jača, kao i komunikacija među članovima i komunikacija tima sa okruženjem.

Menadžeri i vođa tima sve više ovlasti delegiraju članovima tima koji postaju sposobni za samostalno donošenje odluka na bazi vlastite ekspertize. Vođa tima i dalje mora voditi računa o međuljudskim odnosima u timu, njegovoj integraciji, jačanju povjerenja među članovima tima i okruženja prema timu, mjerenju rezultata tima i ostvarenju zadatih ciljeva.

U zadnjoj fazi koja se naziva djelovanje (performing) tim je visoko ujedinjen i svi članovi posvećeni su postizanju ciljeva. Tim postaje samoupravljiv, odnosno postiže sposobnost funkcioniranja bez direktnog upravljanja i nadzora putem neposrednih naređenja. Vodstvo tima zasnovano je na povjerenju, poštovanju i kredibilitetu, a potreba za vanjskim nadzorom je minimalna.