Crni demografski trendovi naša su stvarnost: Broj novorođene djece sve je manji u odnosu na broj umrlih, a sve manje i manje radnika uzdržava sve više i više umirovljenika, čiji je životni vijek sve dulji i dulji. Tim povodom Udruženje društava za upravljanje mirovinskim fondovima održalo je druženje s novinarima kako bi upozorili na loše trendove i iznijeli prijedloge za poboljšanje ove tmurne situacije
Na druženju, koje su obišli viđeniji domaći ekonomisti, novinari i čelnici mirovinskih fondova, uvodno je napomenuto kako samo četvrtina umirovljenika u zemlji ima puni radni staž, a prosječna duljina staža iznosi samo 30 godina, dok je u EU prosjek 35 godina.
K tome, imamo najnižu stopu zaposlenosti u EU - milijun Hrvata u radnoj dobi niti radi niti traži posao, a 300.000 ljudi se već odselilo.
vezane vijesti
Stoga šefovi mirovinaca predlažu da se s potpuno kolektivne odgovornosti za umirovljeničke dane (međugeneracijska solidarnost) postupno prijeđe na individualnu odgovornost za umirovljeničke dane (modeli kakvi postoje u Australiji, Kanadi), potpomognutu socijalnim sustavom (jer smo socijalna država) što će pomoći onima koji nisu uspjeli dovoljno uštedjeti za starost.
Ako se to ne dogodi, nećemo moći ulagati u obrazovanje, istraživanje i razvoj, investicije i ostale produktivne izdatke jer ćemo biti zarobljenici visokih troškova mirovinskog (i zdravstvenog) sustava. A već jako zaostajemo za nama sličnim zemljama.
Zbog svih poraznih činjenica mirovinci misle da nam je nužno graditi prvi stup solidarnosti u kojem bi, recimo, mirovine iznosile od 100 do 300 eura za minimalno 15 godina rada, uz drugi stup prema dužini rada i visini plaće, a u kojem bi se mirovine kretale u rasponu od 50 pa do 1000 i više eura.
Uz to, odredila bi se minimalna nacionalna mirovina, a razlika do njenog iznosa, ako bi je bilo, uplaćivala bi se iz socijalnog sustava uz primjenu imovinskog cenzusa.
To je, prema mirovincima, jedina realna opcija u srednjem i dugom roku jer bi nas individualna odgovornost tjerala da budemo produktivniji, da više ulažemo u obrazovanje i trud jer kolektivna odgovornost to ne potiče, rečeno je novinarima. Drugi stup trebao bi stvoriti jasniju vezu između uloženog truda, rada i visine mirovine, zato je njegovo postojanje nužno, inače tranzicija u individualnu odgovornost neće biti moguća.
Bez drugog stupa trenutni problemi ne bi se riješili jer bi se vraćanjem oko 5,5 milijardi kuna, koliko se sad godišnje uplaćuje u drugi stup, deficit za mirovine samo smanjio s 16,5 na 11 milijardi kuna. K tome, nestao bi ulagački potencijal koji imaju četiri obvezna mirovinska fonda koja i u ovom trenutku imaju milijarde na raspolaganju, ali im država ne nudi nikakve zanimljive projekte kojima bi mogli upogoniti domaće gospodarstvo i zaraditi prinose za svoje članstvo.
Na umu treba imati to da su mirovinski fondovi uložili u domaće gospodarstvo deset milijardi kuna kupnjom dionica na Zagrebačkoj burzi i da u idućih pet godina moraju uložiti još 3,5 milijardi kuna samo kako bi zadržali isti omjer vrijednosti dionica domaćih kompanija u odnosu na cijelu imovinu.
