Ono što je Fond za javna ulaganja Saudijske Arabije (PIF) ponudio engleskom nogometnom klubu Newcastle United svakome bi bilo slatko: 300 milijuna funti za prijenos vlasništva plus obećanje da će se 200 milijuna funti uložiti u kupnju novih snaga na terenu i na pričuvnoj klupi. Tako izdašnom injekcijom klub na trenutačno 13. mjestu tablice Premier lige u sezoni 2019./2020. postaje jedan od najbogatijih u svijetu.

Ovime Saudijci postaju treći bliskoistočni ulagači u europski nogomet – Katarci su vlasnici Paris Saint-Germaina, a Abu Dhabi je za 210 milijuna funti kupio Manchester City. U slučaju Manchester Cityja, kao i Newcastle Uniteda, posrednica je britanska poslovna žena Amanda Staveley, poznata po vezama s investitorima s Bliskog istoka.

Pa ipak, vijest o njegovoj prodaji digla je na noge pola Britanije i dobar dio javnosti izvan nje. Odluka o tome odugovlačila se tjednima, mada je budući vlasnik već bacio oko i na trenera Reala Zinédinea Zidanea.

Problem je u tome što je na čelu PIF-a saudijski prestolonasljednik Muhamed bin Salman, a kada je riječ o MbS-u, kako ga kratko zovu, to znači da je kupnja isključiva želja, hir ili 'smokvin list' tog apsolutnog gospodara Saudijske Arabije. Mada se i ovom kupnjom Bin Salman želi pokazati kao veliki reformator kraljevstva (ženama je dopustio da voze, ograničio ovlasti vjerske policije, nedavno je ukinuo javno bičevanje), iza njega se vuče dugačka povijest kršenja ljudskih prava, političkih obračuna, nesmiljenog rezanja kritičara njegova režima te uvlačenja Jemena u rat.

Dok se druge države bore zaštititi građane u doba pandemije koronavirusa, prosvijetljeni MbS je učvršćivao vlast, kažu njegovi kritičari. Pod krinkom borbe protiv korupcije u ožujku je uhitio 298 državnih službenika, uključujući tri starija člana kraljevske obitelji. Kupnju Newcastlea mnogi su zato doživjeli kao 'ciničan pokušaj peglanja obraza kroz sport'.

'Muhamed bin Salman nastavlja graditi spomenike svojoj ispraznosti na račun saudijskog naroda. Newcastle ne zna u što se upušta', piše u Independentu Ali al Ahmed, saudijski disident i politički analitičar događanja u Perzijskom zaljevu, nabrajajući osobne primjere o situaciji u Saudijskoj Arabiji, poput prošlotjedne smrti njegova dobra prijatelja, uglednog aktivista za zaštitu ljudskih prava, dr. Abdulaha al Hameda u saudijskom zatvoru jer mu je uskraćena neophodna medicinska njega.

'Saudijski režim ubio je moga zaručnika. Dopusti li Premier liga prodaju Newcastlea Mohamedu bin Salmanu, njezin će ugled biti trajno narušen', oglasila se Hatice Cengiz, apelirajući na klub da dvaput razmisli prije nego što dođe u ruke čovjeka koji je naručio ubojstvo njezina nesuđena supruga, mučki ubijenog Džamala Hašodžija. Prije nepune dvije godine oštri komentator saudijske politike u Washington Postu ušao se u saudijski konzulat u Istanbulu, a iz njega izašao raskomadan u kovčezima. Dijelovi tijela do danas mu nisu pronađeni, a svijet je bio zgrožen načinom likvidacije.

The Wall Street Journal piše o tome da je saudijski Fond uložio milijarde dolara na globalna tržišta uz nedostatak discipline i institucionalne kontrole, očito sugerirajući da je riječ o nepouzdanom i netransparentnom partneru od kojeg Newcastle može doživjeti neugodna iznenađenja. Tim više što u periodu korone Saudijci gube milijarde zbog drastičnog pada cijene nafte, pa će i oni morati stezati remen.

Kada je transakcija već bila nadomak realizacije, javila se katarska sportska mreža BEIN, najveći prekomorski TV partner Premier lige, zbog navodne umiješanosti saudijske države u piratsku TV mrežu na arapskom BeoutQ. Piratski BeoutQ ilegalno prenosi najveće sportske događaje, uključujući engleski nogomet, Wimbledon i Six Nations, mada katarski BEIN na to troši milijarde dolara za kupnju ekskluzivnih prava. Štoviše, neposredno prije priče o kupnji Newcastlea, Fifa, Uefa, Premier liga i LaLiga namjeravale su poduzeti pravne mjere protiv saudijskog 'središta piratstva koje utječe na nositelje prava iz cijelog svijeta’.

Na pozive vladi da utječe na ishod sporne kupnje, ministar kulture medija i sporta Oliver Dowden odgovara da se država ne petlja u proces preuzimanja privatnog kluba, prebacujući odgovornost na Premier ligu, a ona je zauzela stav ‘bez komentara’. Na temelju procjene financijskih i poslovnih planova mogućih kupaca, ugovor može amenovati, ali i blokirati, no ovdje je poglavito riječ o političkim procjenama.

Dakako, Liga nije moralni svjetionik, mada je nakon problema s novim vlasnicima klubova 2017. pooštrila pravila o zabrani prodaje u slučaju da kupci učine nešto u stranoj jurisdikciji, što se u Velikoj Britaniji smatra kaznenim djelom. Unatoč novim dokumentima koji ukazuju na navodno piratstvo i povezanost saudijske vlade s TV BeoutQ, Football Insider je prošle srijede izvijestio da je Liga u cijelosti istražila navode koji povezuju saudijsku vladu s ilegalnim uslugama streaminga, ali ‘nije uspjela pronaći nijedan razlog za blokiranje mogućeg preuzimanja kluba’.

‘Ne sumnjam u to da navijači Newcastle Uniteda ne žele da njihov klub vodi arhitekt brutalne represije’, zaključila je u pismu Premier ligi zaručnica ubijenog saudijskog biznismena Adnana Hašodžija, ali se vara: anketa među navijačima pokazuje da ih 97 posto podržava preuzimanje.

U svemu tome posebno je nestrpljiv vlasnik Newcastlea, britanski milijarder Mike Ashley. Dobio je 17 milijuna bespovratnog depozita te vlasnik lanca sportske opreme House od Fraser s 51 prodavaonicom u Britaniji i Irskoj jedva čeka ostatak novca da pokrpa rupe u svom maloprodajnom carstvu koje iza sebe ostavlja korona.

I tako, pomalo je ironično to da klub iz kolijevke nogometa treba prijeći u ruke vladara koji je tek prije dvije godine dopustio ženama ulazak na stadion. Ali, na kraju, nije li nogomet najvažniji sporedni biznis na svijetu?