Nedavni nestanak i ubojstvo saudijsko-američkog novinara Džamala Hašodžija u konzulatu Saudijske Arabije u Istanbulu izazvali su novu krizu u međunarodnoj politici i u prvi plan gurnuli Muhameda bin Salmana, saudijskog princa za kojeg se tvrdi da kao naredbodavac stoji iza tragične smrti novinara. Tridesettrogodišnji Muhamed bin Salman u posljednjih nekoliko godina profilirao se kao svojevrsna politička zvijezda, no istovremeno su mnogi bili spremni istaknuti kako ta zvijezda ima i svoju tamnu stranu.

Muhamed bin Salman, poznat i pod kraticom MbS, sin je saudijskog kralja Salmana koji se na čelu monarhije nalazi od početka 2015. MbS je diplomirao pravo na Sveučilištu kralja Sauda i ušao u politiku već s 24 godine. Otac ga je tada imenovao savjetnikom i MbS ga od onda prati na raznim političkim pozicijama. Nakon smrti kralja Abdulaha i dolaska kralja Salmana na prijestolje Muhamed je imenovan ministrom obrane i od tada kreće njegov snažan politički zamah koji traje sve do danas.

Utjecaj koji Muhamed bin Salman ima u saudijskoj politici posebno je izražen zbog slabog zdravlja kralja Salmana. Iako je nakon dolaska na vlast prijestolonasljednikom prvotno imenovan kraljev nećak Muhamed bin Najef, prije nešto više od godinu dana titulu kraljevića ponio je MbS te je tako de facto postao liderom Saudijske Arabije.

Mladi princ brzo se pokazao kao najvećim reformatorom saudijskog društva u dugo vremena, zbog čega je primio brojne pohvale međunarodne javnosti. Znatno je ograničio ovlasti tzv. religijske policije i ukinuo zabranu ženama da voze automobile. Ove godine je prvi put u tri i pol desetljeća u Saudijskoj Arabiji otvoreno javno kino, Saudijkama je omogućeno da bez muške dozvole same otvaraju vlastite biznise i dozvoljen im je odlazak na sportske stadione.

MbS je posebno aktivan na ekonomskom planu. Još u proljeće 2016. najavio je tzv. Viziju 2030, kojom želi okončati ovisnost Saudijske Arabije o naftnoj industriji te potaknuti razvoj i diversifikaciju ostalih sektora ekonomije. Među vrlo brojnim projektima i inicijativama tako se našla i ekonomska zona Neom, koja se trebala pružati od Saudijske Arabije preko Jordana do Egipta i stvarati 500 milijardi dolara vrijedne proizvode. MbS je najavio i plan razvoja lagune s pedesetak otoka u Crvenom moru koji bi predstavljali okosnicu luksuznog turizma.

Princ je svojevremeno najavio i izlazak Saudi Aramca, saudijske državne naftne kompanije, na burzu, a vrijednost te kompanije procjenjuje se na između jedan i dva bilijuna dolara iako se zasad čini da su ti planovi zanemareni. Novac koji je trebao na taj način biti namaknut trebao je biti usmjeren u državni fond koji bi onda investirao u druge sektore ekonomije. Među većim projektima nalazi se i upravo ovih dana završena željeznička veza između vjerskih središta Meke i Medine, čijih je 450 kilometara stajalo gotovo osam milijardi dolara.

No entuzijazam izazvan promjenama u društvu i inicijativama za reformom ekonomije brojni su kritičari gasili isticanjem uloge koju Muhamed bin Salman ima u međunarodnim odnosima. Odmah poslije dolaska na poziciju ministra obrane MbS je stvorio koaliciju zaljevskih zemalja koja je intervenirala u Jemenu, u kojem i dan-danas u napadima saudijskih vojnih snaga stradavaju brojni civili.

Početkom ljeta prošle godine koalicija Saudijske Arabije s državama Perzijskog zaljeva i još nekim većinski muslimanskim državama prekinula je diplomatske odnose s Katarom i blokirala jedinu kopnenu vezu koju Katar ima s ostatkom svijeta. Sankcije i pritisak na Katar, koji održava dobre veze s Iranom, glavnim oponentom Saudijske Arabije za dominaciju na Bliskom istoku, saudijske su vlasti opravdale tvrdnjama da Katar financira vjerske ekstremiste i od katarskih vlasti zahtijevaju prestanak takvih aktivnosti.

U studenom 2017. svjetski su mediji objavili da je Muhamed bin Salman zatočio libanonskog premijera Saada Haririja prilikom njegova posjeta Saudijskoj Arabiji. Hariri je tada preko saudijske televizije podnio ostavku na svoju premijersku poziciju, no nakon što se vratio iz Saudijske Arabije povukao ju je te u svojem govoru naglasio libanonsku neutralnost u svim regionalnim sukobima.

Među potezima koji bi se mogli staviti na teret Muhamedu bin Salmanu je i hapšenje nekoliko stotina članova kraljevske obitelji i uglednika te njihovo zadržavanje u luksuznom hotelu Ritz-Carlton u glavnom gradu Rijadu. MbS je njihovo zatočenje opravdao borbom protiv korupcije koja je bila raširena u Saudijskoj Arabiji, no nakon što su pušteni javljale su se i informacije o mučenjima, kao i prisiljavanju da se imovina prepiše državi.

Prema tadašnjim medijskim izvještajima, radilo se o 400 do 500 milijardi dolara sumnjive imovine, a MbS je izjavio da nakon što su im predočeni dokumenti, '95 posto njih je pristalo na nagodbu' s državom. Princ je tada dodao da ako država vrati i '100 milijardi dolara, bit će to u redu'.

Prema dostupnim procjenama, osobno bogatstvo samog princa kreće se oko tri milijarde dolara. Njegov ekstravagantni život posebno je došao do izražaja prije tri godine, kad je za 400-tinjak milijuna eura kupio 134 metara dugačku jahtu Serene, a The New York Times je ove godine izvijestio da je za 300 milijuna dolara kupio dvorac u Francuskoj. Muhamed bin Salman poznat je i po tome što se često susreće s najutjecajnijim ljudima u svijetu.

Ranije ove godine na gostovanju u Sjedinjenim Američkim Državama susreo se s utjecajnim ljudima Washingtona, Hollywooda, Silicijske doline i Wall Streeta, poput predsjednika Donalda Trumpa, Billa i Hillary Clinton, Henryja Kissingera, Billa Gatesa, Jeffa Bezosa, Oprah Winfrey, Michaela Douglasa, Ruperta Murdocha i brojnih drugih. U međunarodnim je krugovima posebno poznata njegova dobra povezanost s Jaredom Kushnerom, zetom Donalda Trumpa, kojeg je Trump imenovao savjetnikom i zadužio ga za rješavanje situacije na Bliskom istoku.

Dobar odnos između Kushnera i Muhameda bin Salmana bio je jedan od glavnih faktora u suzdržanosti Bijele kuće po pitanju ubojstva novinara Hašodžija. Sam novinar je prije nekog vremena izjavio da ga je hapšenje nekoliko stotina uglednika u Saudijskoj Arabiji uvjerilo da se MbS izdavao za reformatora iako je zapravo brutalni diktator.

Hašodžijev nestanak i smrt, kao i ponašanje saudijskih vlasti, govore u prilog tome da novinar nije bio u krivu. Svijetla slika Muhameda bin Salmana nastala reformama u duboko religijskoj državi izgleda ima i svoju tamnu stranu.