Svi skokovi cijena zlata u posljednjih nekoliko godina, od 800 dolara za uncu početkom 2009. do više od 1.900 dolara u jesen 2011, imali su obilježje prenapuhanog balona, kaže nobelovac Nouriel Roubini.

Roubini govori da su poklonici zlata, kombinacija paranoičnih investitora i onih čiji su politički ciljevi zasnovani na strahu, bili sretni kada su predviđali da će cijena zlata ići naviše, do čak 5.000 dolara za nekoliko godina. Cijene su od tada uglavnom padale. U travnju se zlato prodavalo za oko 1.300 dolara po unci, a cijena je i dalje ispod 1.400 dolara, što je skoro 30 posto manje nego na vrhuncu 2011.

Prema Roubiniju, postoji mnogo razloga zašto je balon pukao i zašto će se cijene zlata vjerojatno kretati nadolje, prema razini od 1.000 dolara do 2015.

Prvo, cijena zlata ima tendenciju naglog rasta kada se pojave opasnosti u globalnoj ekonomiji. Tako su tijekom globalne financijske krize i najsigurnija ulaganja poput državnih obveznica ili bankovnih depozita postala sumnjiva i dio ulagača je sigurnu luku potražio u zlatu. No čak i u tako katastrofičnom scenariju zlato može postati loše ulaganje zbog velikih oscilacija cijena. U krajnjoj kreditnoj krizi kupnja zlata uz polugu dovodi do prisilne prodaje jer svaka korekcija cijena izaziva naplatu kredita.

Drugo, zlato je najbolje kada postoji rizik od visoke inflacije, odnosno kada raste popularnost zlata kao vrijednosti koja se čuva. No unatoč vrlo agresivnoj monetarnoj politici mnogih središnjih banaka, globalna je inflacija zapravo niska te i dalje pada. Razlog je jednostavan: dok primarni novac raste, brzina opticaja novca opada jer banke gomilaju likvidnost u obliku prekomjernih rezervi.

Treće, za razliku od drugih tipova aktive, zlato ne osigurava prihod. I dok dionice nose dividende, obveznice kupone, a privatne nekretnine najamnine, zlato igra samo na povećanje cijene. Zato u vrijeme oporavka globalnog gospodarstva drugi oblici imovine nose veći povrat ulaganja.

Četvrto, cijena zlata je naglo skočila kada su zbog monetarnog popuštanja realne kamatne stope postale negativne, niže od inflacije. Vrijeme za kupnju zlata jest kad je stvarni povrat od gotovine i obveznica negativan. No pozitivniji stav prema SAD-u i globalnom gospodarstvu upućuje na to da će Fed i druge središnje banke s vremenom napustiti program kvantitativnog olakšanja i politike nulte stope, što znači da će stvarne stope rasti, a ne padati.

Peto, neki tvrde da je visoka zaduženost vlada gurala investitore prema zlatu jer su državne obveznice postale riskantnije. No trenutačno se događa obrnuta stvar. Mnoge zadužene zemlje imaju velike zalihe zlata kojih bi se možda htjele riješiti da smanje dug

Šesto, neki ekstremni politički konzervativci, naročito u SAD-u, forsirali su zlato toliko da je to postalo kontraproduktivno. Ti fanatici smatraju da je povratak zlatnome standardu neizbježan jer će se nastaviti hiperinflacija zbog 'obezvređivanja' papirnatog novca koje provode središnje banke.

No s obzirom na to da nema zavjera, da inflacija pada i da se zlato ne može iskoristiti kao valuta, takvi su argumenti neodrživi, smatra Roubini te zaključuje da cijena zlata može privremeno porasti u sljedećih nekoliko godina, ali će biti vrlo nestabilna s tendencijom opadanja kako se globalna ekonomija oporavlja.