'Žao mi je ako se ovo nekome ne sviđa, ali o tome će suditi povijest', rekao je teatralno Radij Kabirov, guverner Baškortostana, najavljujući zabranu prodaje alkohola od 8 do 20 sati za trajanja socijalne distance zbog suzbijanja pandemije koronavirusa. U toj federalnoj jedinici Ruske Federacije, smještenoj između Volge i Urala, votka je tradicionalno bila čovjekov najbolji prijatelj te se i danas vjeruje da ovo rusko nacionalno piće može liječiti ili sprečavati bolesti.

Rastom broja zaraženih koronom, raste i broj Rusa pod gasom. Kada je predsjednik Vladimir Putin zadnjeg tjedna u ožujku poslao naciju na kolektivni odmor zbog sprečavanja širenja Covida-19, prodaja votke skočila je za 65 posto.

Ali Rusi već neko vrijeme nisu najveći potrošači alkoholnih pića u svijetu. Mladi danas piju manje od Francuza i Nijemaca, a primat je preuzela Bjelorusija s 14,4 litre godišnje potrošnje čistog alkohola po stanovniku, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). I sam predsjednik te bivše članice Sovjetskog Saveza, Aleksandar Lukašenko, u šali savjetuje Bjelorusima: 'Votku ne bi trebalo koristiti samo za pranje ruku. Za ubijanje virusa morali biste piti barem 40 do 50 grama ekvivalenta čistog alkohola, ali ne tijekom radnog vremena.'

Naravno, ni 11,5 litara čistog alkohola, koliko ga Rusi danas konzumiraju godišnje, nije malo – to je 28,75 litara votke. Liječnici se stoga boje da će pandemija uništiti dugogodišnju borbu nacije protiv alkoholizma, a ona traje desetljećima. Naime početkom ovoga svibnja navršilo se 35 godina od donošenja drastičnih mjera za sprečavanje konzumacije alkohola, tzv. suhog zakona.

Tim zakonom, gotovo jednako drastičnim kao u vrijeme američke prohibicije, tadašnji je SSSR krenuo u kampanju protiv pijanstva. Bio je to početak perestrojke, kojom je novoizabrani generalni tajnik KP-a Mihail Gorbačov krenuo u rekonstrukciju i liberalizaciju sovjetskog društva te poručio narodu: 'U društvene reforme možemo krenuti samo trijezni.'

Nova cijena litre votke iznosila je desetinu prosječne plaće, ograničen je broj prodajnih mjesta i vrijeme prodaje od 14 do 19 sati, a pijuckanje na javnim mjestima sankcionirano je novčanim kaznama. Promovirana su vjenčanja bez alkohola, cenzurirane pjesme, TV-emisije i filmovi u kojima se spominje ili toči piće. Pripiti radnici tijekom radnog vremena dobivali su otkaz i isključenje iz Partije.

Ograničena je proizvodnja vina, piva i žestokih pića, zatvarane tvornice za proizvodnju alkohola, ali neprocjenjiva šteta nanesena je u republikama s vinorodnim područjima jer su vlasti buldožerima brisale desetljećima kultivirane vinograde. U Gruziji, Moldaviji, Ukrajini i Rusiji uništeno je 30 posto vinograda, a u njima posebne sorte koje se do danas ne mogu oporaviti. Portal Sputnik podsjeća na slučaj Pavela Golodriga, uglednog vinogradara i direktora vinarije Magarach na Krimu koji se 1986. ubio jer nije uspio uvjeriti Moskvu da poštedi njegovo životno djelo. U sovjetskoj Ukrajini preorano je oko 60.000 hektara vinograda, u moldavskoj republici 80.000 od ukupno 210.000 hektara nasada.

Ali, poput američke, prohibicija na ruski način pokazala se fijaskom. Dokazalo se da se protiv takve pošasti ne ide mačem, nego sustavnom politikom. Radnici bi ujutro bježali s radnog mjesta zbog čekanja u redovima ispred rijetkih prodavaonica alkohola, duljim od onih ispred javnih kuhinja. Alkohol se počeo proizvoditi u kućnoj radinosti, šećer je nestao iz trgovina, jer je to važan sastojak proizvodnje, a znatno smanjena potražnja za ostalim živežnim namirnicama jer bi Rusi zbog enormnih cijena alkohola učas zapili cijele plaće. Zbog 'delanca' na crnom tržištu 1987. se otrovalo 44.000 ljudi, od čega ih je umrlo 11.000. Rusi su počeli nadomještati votku drogom, osamdesetih u Rusiji jedva poznatom.

Posljedica akcije bio je manjak od 100 milijardi rubalja izgubljenog poreza od prodaje pića, od 30.000 ilegalnih proizvođača alkohola prije kampanje njihov broj se u dvije godine popeo na 397.000, siva ekonomija je procvala, a kapital s crnog tržišta završio u rukama špekulanata koji su ga početkom devedesetih upleli u privatizacijske sheme i pridružili se kasti tajkuna.

Pa ipak, statistički podaci kasnije su pokazali da je pad prodaje alkohola pomogao Rusima da u konačnici dosegnu duži životni vijek, povećala se plodnost i u prve dvije godine 'suhog zakona' rodilo se pola milijuna više djece godišnje nego u prethodna tri desetljeća. Djeca su bila zdravija, pala je i stopa kriminala. To je otišlo u povijest nakon raspada SSSR-a jer je početkom devedesetih konzumacija alkohola u tili čas premašila razinu otprije 1985. Tijekom tih godina stopa smrtnosti katastrofalno je porasla, a Rusija je tek nakon puna dva desetljeća smanjila prosječnu konzumaciju na razinu prije 'suhog zakona'. Ministarstvo zdravlja hvalilo se time da je 2017. godine 80 posto Rusa pilo manje nego pet godina ranije, ali WHO se radije zaustavio na 30 posto.

Dakako, riječ je o korištenju različitih parametara. Dok je ruska statistička agencija Rosstat uzimala u obzir cijelu populaciju, WHO je isključio stanovništvo mlađe od 15 godina, pretpostavljajući da votku ne piju mališani. Rosstat je temeljio statistiku na službenoj prodaji i proizvodnji alkohola, dok je WHO uzeo u obzir procjene o sivoj proizvodnji i crnom tržištu. Uključena je i konzumacija kolonjskih vodica, sredstava za pranje prozora, medicinskog etanola i drugih surogata, za koje stručnjaci procjenjuju da ih koristi 12 milijuna Rusa. U sibirskom Irkutsku 2017. je proglašeno izvanredno stanje jer je 48 ljudi umrlo od posljedica ispijanja sredstva korištenog u kupkama, a poznato je kao jeftina zamjena votki. Stajalo je najviše 40 rubalja (3,81 kunu) te je prodavano čak u automatima, uz grickalice i cigarete.

Za razliku od Gorbačova, Putin je izabrao mekši pristup borbi protiv alkohola, ograničivši njegovu prodaju i promovirajući zdrav životni stil vlastitim primjerom. Rusima je to očito godilo jer su se počeli brže trijezniti gledajući predsjednika kako lovi divljač, juri na motoru i jaše obnaženog i nabildanog torza, a opet se ne libi javno pokazati s čašom pjenušca. Imalo je to konkretan učinak: 2018. očekivani životni vijek dosegao je povijesnih 78 godina za žene i 68 za muškarce, za razliku od samo 57 godina, koliko su u prosjeku živjeli muškarci početkom devedesetih.

I onda je stigla korona. Bolnice primaju pacijente sa simptomima tipičnima za one u doba novogodišnjih praznika, no dok su ti popustljivi i razdragani, koronaši su razdražljivi i agresivni, primjećuje u jednom medijskom istupu voditelj moskovskog Centra za odvikavanje Aleksej Kazancev. Vrhunac maliganske krize očekuje se u vrijeme u kojem će biti jasnija ekonomska cijena pandemije. Nakon pandemije korone dolazi epidemija alkoholizma, predviđa liječnik Kazancev.