Godinama su zatvarali oči pred onim što je ostatak svijeta mogao jasno vidjeti, a sad im je sve došlo na naplatu. Najveća europska ekonomija suočava se s velikom krizom – egzodusom velike industrije, rapidnim pogoršanjem demografske slike, infrastrukturom koja se raspada i nedostatkom inovacija
Njemačka je upravo apsolvirala prvu fazu ekonomskog tugovanja – poricanje. Dok je posljednjih godina bila zaokupljena migracijama i ratom u Ukrajini, njezino gospodarstvo potiho je krenulo implodirati.
Sad se već Nijemci polako mire s činjenicom da su u velikim problemima i to je definitivno korak naprijed. No zemlja bi se zbog ekonomskih problema mogla sve više suočavati s političkim krajnostima. Kancelaru Olafu Scholzu su zbog brojnih ograničenja ruke poprilično čvrsto zavezane kad je riječ o ambicioznim gospodarskim poduhvatima, a usto zemlju potresaju brojni politički sukobi.
Bilo je potrebno da automobilski div Volkswagen upadne u krizu i da se obustavi megainvesticija Intela, koja je zemlji trebala dati potrebni poguranac, da netko napokon uzvikne 'car je gol'. Prema najnovijim ispitivanjima javnog mnijenja o najvećim problemima u zemlji, Nijemci su ekonomiju stavili na drugo mjesto, odmah iza migracija, piše Politico.
Scholz u problemima
Loše su to vijesti za kancelara, a koji je i prije najnovijih gospodarskih padova zaradio najnižu ocjenu puka ikad zabilježenu za jednog njemačkog čelnika. Samo 18 posto ljudi odobrava njegov rad dok je, primjerice, najniža podrška Angeli Merkel tijekom 16 godina njezine vladavine bila 40 posto.
Dodatno bi Scholza mogla poniziti još jedna pobjeda krajnje desne stranke u njegovoj matičnoj saveznoj pokrajini Brandenburgu na nadolazećim izborima u nedjelju. Scholzovi socijaldemokrati (SPD) vladaju u njoj od ujedinjenja Njemačke, ali ankete trenutno prednost daju AfD-u. Ta pobjeda dovela bi u pitanje opstanak vladajuće semafor koalicije, a ona već stoji na tankom ledu.
Rak-rane njemačkog gospodarstva
Njemačka je već sada najslabiji gospodarski igrač u skupini G7. S industrijom koja se pretežito temelji na tehnologijama iz 19. stoljeća – kemikalijama i strojevima – i s ogromnim digitalnim deficitom, zemlji je sve teže konkurirati na svjetskom tržištu. I dok je nekoć bila dom niza vodećih tvrtki, sad joj je primjerice samo jedna na popisu sto najvrjednijih u svijetu – tvrtka za razvoj softvera SAP.
Na istoku su ih u inženjerskom sektoru sustigli Kinezi, a na zapadu ih polako, ali sigurno iz prvog plana guraju agresivne američke industrijske politike i domišljatost. Američka tvrtka Tesla, kojoj su se Nijemci donedavno rugali, sad vrijedi četiri puta više od cijele njemačke autoindustrije.
Zadnji u nizu poraza je to da američki div u industriji čipova Intel zasad obustavlja planirano širenje u Njemačkoj, vrijedno 30 milijardi eura. Investicija koja je trebala stvoriti 3000 novih radnih mjesta bila bi najveće ulaganje neke strane tvrtke u povijesti Njemačke.
Intelov potez uslijedio je nakon što je Volkswagen početkom rujna obznanio da razmatra zatvaranje tvornica u Njemačkoj, prvi put u svojoj 87 godina dugoj povijesti. Najava mogućih otkaza u jednoj od najvažnijih njemačkih industrija probudila je zemlju iz dubokog sna. Razdoblje stagnacije, koje je započelo 2020., očito nije bilo dovoljno jak znak za uzbunu jer je zaposlenost sve do sada bila snažna.
A otkazi ne prijete samo u autoindustriji. Iako su se cijene energije u Njemačkoj stabilizirale nakon šoka izazvanog ruskom invazijom na Ukrajinu, odnosno zatvaranjem pipe jeftinog ruskog plina, visoki troškovi energije i dalje koče tvrtke, a situaciju pogoršavaju sve stroža ekološka pravila u tradicionalnim njemačkim industrijama.
Jedna od njih je i industrija čelika. Nekad njen nacionalni prvak, ThyssenKrupp se bori ostati konkurentan iako je vlada obećala dvije milijarde eura državnih subvencija da bi mu olakšala ekološku tranziciju u proizvodnji. I dok se najveća europska tvornica u Duisburgu priprema za transformaciju u središte 'zelenog čelika', radnici se spremaju za znatne rezove. A pitanje je i ima li zamjena čeličana na ugljen onima na vodik uopće smisla jer proizvodnja zelenog vodika ili onoga iz obnovljivih izvora zahtijeva velike količine električne i energije vjetra, što je skupo i logistički teško realizirati.
Tko bi mogao presjeći 'njemački čvor'?
Svi ovi gospodarski problemi zadaju glavobolju vladajućim socijaldemokratima. Na EU izborima u lipnju imali su najmanju podršku na razini Njemačke u posljednjih sto godina, a na regionalnim izborima stranke u njemačkoj semafor koaliciji, predvođene SPD-om, pretrpjele su velike gubitke.
Sve upućuje na to da će zadatak revitalizacije njemačkog gospodarstva vjerojatno pasti na oporbu desnog centra i Friedricha Merza, čelnika CDU-a, stranke koja trenutno uživa daleko najveću podršku u Njemačkoj. On je neki dan najavio da će se kandidirati za kancelara ispred konzervativnog bloka (CDU-CSU).
U međuvremenu Merz vrijedno radi na povećanju produktivnosti i spašavanju motora s unutarnjim izgaranjem od europskih zakona, prema kojima bi oni trebali biti zabranjeni od 2035. No s obzirom na to u kakvoj se zemlja gospodarskoj gabuli trenutačno nalazi, malo je vjerojatno da će industrijska renesansa uskoro zaživjeti, bez obzira na to tko joj bio na čelu.