Gledano prema prihodima i broju zaposlenih Securitas je vodeća zaštitarska tvrtka na domaćem tržištu. Lani su imali gotovo 44,5 milijuna eura ukupnog prometa i zapošljavali su oko 2300 ljudi. Jedini koji ih koliko-toliko prati je Sokol Zlatka Marića s 38,7 milijuna eura prihoda i 2000 zaposlenih.

Poslovne brojke Securitasa stalno rastu otkako je 2011. krenuo s biznisom u Hrvatskoj. Švedska kompanija je jedna od najvećih međunarodnih zaštitarskih korporacija. Prisutna je u 45 zemalja i zapošljava 358.000 ljudi diljem svijeta.

Kako ocjenjujete konkurenciju u Hrvatskoj? Iza vas stoji ogromna korporacija dok su mnoge domaće tvrtke još na razini obiteljskih biznisa.

Znate kako kažu, o konkurenciji sve najbolje (smijeh). Svi mi nudimo slične usluge - tehničku i tjelesnu zaštitu. Naša specifičnost je da smo najviše fokusirani na integraciju ljudi i tehnike. Imamo stvarno jak inženjerski i tehnički tim. Možemo raditi dosta napredne zaštitne sustave. Ne znam je li vam poznato da smo zadnjih pet-šest godina angažirani na zaštiti hrvatske granice. U suradnji s Ericssonom, koji je glavni izvođač MUP-u, isporučili smo mobilni i stacionarni sustav za nadzor granice. Securitas je zaslužan i za kamere u tunelima na autocestama koje povećavaju sigurnost prometa. Globalno gledano Securitas je fokusiran prema novim tehnologijama. Prije godinu dana napravili smo značajan korak u tom smjeru kad je za više od tri milijarde dolara preuzeta američka tehnološka kompanija Stanley Security.

Znači domaći konkurenti igraju fair play?

Veće kompanije su nam stvarno lojalni konkurenti koji se drže strukovnih i tržišnih pravila. Opet imate puno manjih tvrtki koje su, u nastojanju da prežive, sklonije raznim oblicima izvrdavanja zakona. Naravno da nama to kao tvrtki koja poštuje zakonske propise, nikako ne odgovara.

Na kakva izvrdavanja zakona mislite?

U svim industrijama, a tako i u našoj imate nedostatak radnika. Naša djelatnost je regulirana Zakonom o privatnoj zaštiti. Mi između ostalog ne možemo uvoziti strane radnike iz primjerice Indije ili Filipina poput građevine ili ugostiteljstva. Zbog toga je manjak radne snage kod nas još izraženiji. Da biste bili čuvar, zaštitar čak i tehničar koji radi u zaštitarskoj tvrtki, morate imati licencu koju izdaje MUP. Neke tvrtke su po tom pitanju malo slobodnije, pogotovo ljeti. Na moru možete vidjeti dosta njih – na parkingu, plaži ili noćnom klubu - kojima na majici piše Security, a nemaju licencu.

Kako to spriječiti? Često upravo takvi 'zaštitari' završe u crnoj kronici i ruše ugled cijeloj vašoj branši.

Potpuno ste u pravu. U medijima se oni navode kao zaštitari, a u pravilu to nisu licencirani zaštitari. Nama je regulator MUP i oni unutar ministarstva imaju Inspektorat koji se bavi nadzorom zaštitarskih tvrtki. Isto tako svaka policijska uprava ima određeni broj ljudi koji to rade. Potpredsjednik sam naše strukovne udruge, Hrvatskog ceha zaštitara i mogu vam reći da s MUP-om imamo odličnu suradnju. I oni se stvarno trude tome stati na kraj.

Angažiraju li vaše ljude noćni klubovi?

Mi se s takvim djelatnostima ne bavimo, niti se želimo baviti.

Što vam od vaših usluga koje nudite donosi najviše prihoda?

Pola naših prihoda je vezano uz tjelesnu zaštitu, odnosno na klasične zaštitare. Druga polovica su sve ostale stvari - tehnička zaštita, zaštita od požara, zračne luke, trgovine i trgovački centri, pratnja novca itd. Što se tiče samih zaštitara, radi se o djelatnosti koja zahtijeva značajan radni angažman te može biti izazovna s obzirom na profitabilnost. Ona nam daje bazu i jednu prepoznatljivost. Ali mi smo stvarno usredotočeni na to damo nešto više od samog čovjeka. Da on na određenoj lokaciji ima i tehničku opremu kako bi bio efikasniji. Time smanjujemo količinu potrebnog ljudskog rada i optimiziramo klijentu troškove. Nastojimo što više naših pojedinačnih usluga složiti u jedan kvalitetan paket kako bismo klijentu pružili dodanu vrijednost.

Koliko radite pratnju novca za banke i trgovce?

U tom segmentu imamo relativno mali udio na tržištu. Što se tiče broja vozila i ljudi lideri su Sokol i Fina GS. Mi smo i tu fokusirani na napredna tehnološka rješenja, poput pametnih sefova. U takav sef koji je sličan bankomatu na kraju smjene blagajnik položi novac koji je odmah vidljiv na računu klijenta. Mi taj uređaj ispraznimo prema potrebi kad se napuni, što znači da ne moramo dolaziti svaki dan kako bi utrošak prevezli u banku.

Koliko mi je poznato u zaštitarskom biznisu ste jako dugo. Jeste li i vi karijeru započeli kao zaštitar?

Jesam, ali radio sam to kratko.. Moj otac je bio suvlasnik jedne zaštitarske tvrtke i tražio je da prođem sve poslove u firmi (smijeh). Nezgodan je zaštitarski posao. Meni su bile najgore noćne smjene. Najteže je raditi tamo gdje se ništa ne događa. Patrole su mi bile puno dinamičnije i zanimljivije.

Kod nas se na posao zaštitara česta gleda s podsmijehom. Kao to može raditi bilo tko.

Mislim da je to negativno naslijeđe koje nas prati od početka ’90-tih. Tad su mnoge tvrtke propadale i nisu znale što bi s viškom radnika. Neke od njih, često najproblematičnije, bi stavljali na portu. A uloga zaštitara je stvarno važna. Možete imati puno potencijalne štete ako on napravi propust.

Koliko je teško kod nas dobiti licencu za zaštitara?

Ne smijete biti kažnjavani, morate proći liječnički pregled i nakon tečaja koji traje 15-ak dana polažete ispit pred komisijom MUP-a. Čini se jednostavnom procedurom, ali ona zna potrajati i do tri mjeseca. To nam radi velike probleme jer ljudi često u tom vremenu odustanu i nađu neki drugi posao. Inače imamo veliku fluktuaciju ljudi, veću nego što bi smo mi to htjeli. Jedan od glavnih razloga je što su zaštitari godinama jedno od lošije plaćenih zanimanja. S druge strane, budućnost zaštitarstva je u pametnom kombiniranju napredne tehnologije i ljudskog rada.

Prosječna plaća u vašoj industriji je svega oko 700 eura. To je zaista malo.

To je točno. Trudimo se i podižemo ih koliko možemo. Tržišna cijena naših usluga je vrlo niska uspoređujući s nekim drugim radno-intenzivnim djelatnostima. Sat rada koji mi postižemo prema klijentima je nizak i to onda utječe na plaću.

Plaće su u zadnjih godinu-dvije značajno porasle mnogim zanimanjima. Zašto ne rastu zaštitarima? Zbog čega oni ne bi imali plaću od barem 1000 eura.

Kontinuirano ulažemo napore u edukaciju tržišta i pružanje kvalitetnih usluga, no još nismo dosegnuli željenu razinu prepoznavanja i cijenjenosti kod klijenata te općenito ljudi koji traže sigurnosna rješenja. Securitas je predvodnik u tome da damo neku dodanu vrijednost. Izbjegavamo nuditi samo najam čovjeka po što manjoj cijeni. Na natječajima koji su tako strukturirani niti ne sudjelujemo. Mislim da mnogi u našoj industriji ne shvaćaju ozbiljnost situacije, osobito jer mi ne možemo uvoziti radnu snagu. Ograničeni smo na ljude koje imamo u Hrvatskoj. I svakako im moramo značajnije dignuti plaće, sigurno jedno 30-ak posto. Razgovarali smo u HUP-u da bi granski kolektivni ugovor mogao biti dobro rješenje. Ali za sad nismo dovoljno u tome jedinstveni.

Kakva je situacija u drugim zemljama EU? Mogu li tamo stranci biti zaštitari?

U većini zemalja mogu. Doduše imate uvijek nekakav uvjet poput poznavanja jezika, što je logično. Kod nas mogu raditi radnici iz EU, ali ne iz trećih zemalja. Međutim mi nekom Bugarinu ili Rumunju kao zemlja nismo dovoljno atraktivni već on posao traži u bogatijim članicama EU-a.

Hoćete li kao industrija tražiti da se to promjeni?

Pokušavamo s regulatorom naći rješenje, međutim primjećujemo da postoji određena čvrstina u pristupu sa strane MUP-a.

Jesu li i u Švedskoj zaštitari tako loše plaćeni kako kod nas?

Švedska je jedna od rijetkih država, gdje je zaštitar cijenjeno zanimanje. U tim zemljama plaće zaštitara su oko državnog prosjeka. Kod Skandinavaca je svijest o sigurnosti puno razvijenija. Kad se Šveđanin useljava u novi stan prva stvar koju radi je da postavlja alarm. Kod nas se stan odmah nakrca namještajem i skupom tehnikom, a niti se ne pomišlja o zaštiti od krađe. Nadam se da će svjesnost o zaštiti i prevenciji porasti kod naših građana, danas mogu dobiti najbolje u tom pogledu i zaštiti sebe i svoju imovinu za doista malen mjesečni izdatak.

Koliki udio tržišta trenutno držite i razmišljate li o akvizicijama?

Naš tržišni udio je oko 16 - 17 posto. Securitas je u načelu uvijek otvoren za akvizicije. Ako bi išli u to sigurno bi bili fokusirani na tvrtke koje se bave tehničkom zaštitom. Time bi došli i do nužno potrebne kvalificirane radne snage. Unatoč pružanju mogućnosti edukacija i napredovanja, susrećemo se s nedostatkom tehničara širom Hrvatske i to nam predstavlja ozbiljnu prepreku daljnjem rastu.