Ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju mogu ispuniti svoju svrhu ako obje strane imaju dobre namjere. Nažalost, česti su slučajevi zlouporaba na štetu starijih primatelja uzdržavanja. Do toga dolazi jer starije osobe sklapaju ugovore bez dovoljne informiranosti i stručne podrške te na nagovor potencijalnog skrbnika. Problem je to što usluge uzdržavanja često nude 'lovci u mutnom' koji se na prijevaru žele dokopati vrijedne imovine.

Na ugovore o uzdržavanju odnosi se Zakon o obveznim odnosima, kojim se uređuju prava i obaveze primatelja i davatelja uzdržavanja. Prava i obaveze u ugovoru predmet su međusobnog dogovora te ovise o potrebama i mogućnostima ugovornih strana i različite su od slučaja do slučaja.

Najčešće se odnose na zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, kao što su pružanje ili osiguravanje smještaja, pomoć oko održavanja higijene, osiguranje odjeće i obuće, osiguravanje hrane i pića, davanje određenog iznosa novca u pravilnim vremenskim razmacima, sahrana primatelja uzdržavanja itd.

Za usluge koje prima prema ugovoru uzdržavana osoba drugoj strani prepušta svu ili dio svoje imovine, a najčešće je riječ o nekretnini.

Jedna vrsta ugovora posebno rizična za starije

U praksi postoje ugovori s dosmrtnim i doživotnim uzdržavanjem. Bitna razlika između ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju trenutak je prelaska imovine s primatelja uzdržavanja na davatelja uzdržavanja.

I u jednom i u drugom slučaju davatelj uzdržavanja obvezuje se da će pružati usluge uzdržavanja do smrti uzdržavane osobe, ali kod ugovora o doživotnom osiguranju imovina se prenosi na davatelja uzdržavanja nakon smrti primatelja uzdržavanja, a kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju odmah nakon sklapanja ugovora.

Starije osobe koje potpisuju ugovor o dosmrtnom uzdržavanju izlažu se velikom riziku, osobito ako ne osiguraju svoja prava upisom u zemljišne knjige. Umirovljeničke udruge i stručnjaci za socijalnu skrb već duže vrijeme upozoravaju na brojne slučajeve u kojima su starije osobe potpisale ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i bile vrlo brzo iseljene iz svog stana ili kuće te smještene u neadekvatne uvjete.

Istraživanje Ureda pučkog pravobranitelja iz 2019. pokazalo je da tri od pet umirovljenika koji su potpisali takve ugovore prethodno nije zatražilo nikakav pravni savjet, zbog čega je upitno jesu li bili upoznati sa svim posljedicama.

Ugovori uključuju prijenos imovine koju starije osobe posjeduju, stoga među pružateljima uzdržavanja nerijetko ima onih kojima na prvom mjestu nije dobrobit umirovljenika, već prisvajanje njihovih nekretnina.

Prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o obveznim osobama Vlada je prihvatila neke od zahtjeva umirovljeničkih udruga s ciljem uvođenja dodatnih instrumenata zaštite primatelja uzdržavanja kako bi se pokušalo spriječiti situacije u kojima se ti ugovori zloupotrebljavaju.

Uvodi se registar ugovora

Najvažnije novosti su uvođenje registra ugovora o uzdržavanju i sprečavanje slučajeva profesionalizacije sklapanja ovih ugovora. U praksi se često događalo da su pojedine osobe sklapale veći broj ugovora kao pružatelji usluga uzdržavanja, što je upućivalo na mogućnost zlouporabe jer je nemoguće da se jedna osoba može kvalitetno brinuti o većem broju starijih osoba. Stoga se u zakon uvodi odredba po kojoj davatelj uzdržavanja niti primatelj uzdržavanja ne mogu imati sklopljena istovremeno više od tri ugovora o uzdržavanju.

Dodatnu kontrolu omogućit će ustrojavanje registra pri Hrvatskoj javnobilježničkoj komori. U registar se upisuje činjenica da je sklopljen ugovor o uzdržavanju, da je pokrenut postupak radi utvrđenja ništetnim, poništenja ili raskida ugovora, da je utvrđen ništetnim, poništen ili raskinut ugovor. Na taj će način starija osoba, u okviru savjetovanja, moći provjeriti je li i s koliko drugih osoba potencijalni davatelj uzdržavanja već potpisao ugovor, je li neki možda već raskinut i slično.

Novi nazivi za ugovore

Kako su dosadašnji nazivi ugovora dosad bili nedovoljno razumljivi, uvode se novi nazivi kako bi ih se moglo lakše razlikovati. Tako ugovori o doživotnom uzdržavanju postaju ugovori o uzdržavanju s prijenosom vlasništva nakon smrti, a ugovori o dosmrtnom uzdržavanju postat će ugovori o uzdržavanju s prijenosom vlasništva u trenutku potpisivanja.

Također, uvodi se odredba kojom se pruža dodatna zaštita primatelju dosmrtnog uzdržavanja na način da se propisuje obaveza osnivanja služnosti stanovanja u korist primatelja dosmrtnog uzdržavanja, osim u slučaju ako se primatelj uzdržavanja tome izričito protivi.

Propisuje se i obaveza po kojoj ovlaštena osoba, odnosno sudac nadležnog suda ili javni bilježnik, prilikom ovjere ili sastavljanja ugovora, mora ugovarateljima pročitati sadržaj ugovora te upozoriti ugovorne strane na pravne posljedice i razlike između ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, trenutak prijenosa imovine s primatelja uzdržavanja na davatelja uzdržavanja te objasniti prednosti osnivanja osobne služnosti i stvarnog tereta, čime se osigurava da ugovorne strane u najvećoj mogućoj mjeri budu informirane o posljedicama sklapanja ugovora te pravima i obavezama koje proizlaze iz njega.

Iz Sindikata umirovljenika Hrvatske pozdravljaju predložene promjene, ali upozoravaju da one ne rješavaju sve probleme. Jedan od njih je dugotrajnost sudskih sporova za razvrgavanje takvih ugovora te se često događa da uzdržavane osobe, pa čak i njihovi svjedoci, umru prije izricanja presude.

Sindikat predlaže da takvi sporovi postanu hitni, odnosno budu riješeni najkasnije šest mjeseci nakon zaprimanja slučaja na sudu. Zasad od toga neće biti ništa, kao ni od zahtjeva da centri za socijalni rad procjenjuju adekvatnost potpisivanja takvih ugovora i kontroliraju njihovo provođenje.