'Ne želimo se baviti samo razdjelnicima, dosadašnje politike se nisu bavile toplinarstvom na ispravan način, zato Zakon o toplinarstvu odlazi u povijest'.

Cikotić je rekao kako je toplinarstvo najekonomičniji oblik grijanja prostora te kako je njegov zadatak uvesti 'neke nove figure u smislu obnovljivih izbora energije, geotermalne energije i povlačenja novca iz EU fondova'.

Najavio je izgradnju novih postrojenja i mreža u Zagrebu, Sisku, Samoboru i Velikoj Gorici, uvođenje daljinskog upravljanja distribucijskom mrežom i izradu tipskih rješenja u upravljanju energijom.

'Mjere su sveobuhvatne i nismo analizirali samo razdjelnike koji su opravdani ako su ekonomski isplativi i tehnički ispravni'.

Cikotić je zaključio kako su razdjelnici pokazali kako se njima može doći do ušteda koje se ne smiju zanemariti. 'U sljedećem periodu donijet ćemo pravilnike o ugradnji opreme i ona se ne smije izvoditi kroz nekakav fuš, već uz dokumentaciju i nadzor.

Studija 'Ekonomska isplativost korištenja razdjelnika topline u višestambenim zgradama u Republici Hrvatskoj', koju je izradio Ekonomski institut u Zagrebu pokazala je da je većina gradova u Hrvatskoj ugradnjom razdjelnika postigla uštede od 25 posto, što je nešto viši prosjek u odnosu na EU.

Međutim, gradovi u Hrvatskoj podijeljeni su u tri kategorije po isplativosti ugradnje razdjelnika.

Prva kategorija su gradovi s visokom cijenom toplinske energije u kojima su se razdjelnici pokazali učinkovitima poput Velike Gorice ili Samobora.

Druga su kategorija gradovi s niskom cijene toplinske energije, gdje niti iznadprosječne uštede ne opravdavaju cijenu ugradnje razdjelnika, to su gradovi poput Zagreba, Osijeka ili Siska.

Treća su skupina gradovi gdje bi razdjelnici mogli biti učinkoviti ako toplinska energije poskupi, poput Zaprešića i Karlovca.