Početak tjedna donio je nove napetosti u globalnoj političko-ekonomskoj sapunici koja prati događaje između starosjedilačke 'obitelji' i probitačnog konkurenta odlučnog da razbije dugogodišnji status quo na globalnom geopolitičkom tržištu – konkretno, Sjedinjenih Američkih Država i Kine. Američka kompanija Alphabet, matična tvrtka internetskog pretraživača Googlea, objavila je da potencijalni novi kupci mobitela kineskog proizvođača Huawei neće moći koristiti operativni sustav Android koji je pod kontrolom Googlea i danas se nalazi na tri četvrtine pametnih mobitela u svijetu.

Odluka, koja se ne odnosi na dosadašnje vlasnike Huaweija, još je jedna kockica mozaika koji se već godinama gradi oko telekomunikacija kao jedne od ključnih suvremenih industrija. Alphabet je najavio da novi vlasnici Huaweijevih mobitela neće moći pristupati poznatom servisu Google Play, preko kojeg korisnici skidaju i kupuju aplikacije za svoje mobitele, kao i da Huawei neće imati licencu za nove verzije Androida. Kineska kompanija već je reagirala najavom da će se truditi da korisnici i dalje budu zadovoljni njenim proizvodima.

Odluka Googlea dolazi nakon što je prošlog tjedna američki predsjednik Donald Trump potpisao uredbu kojom je ograničio sudjelovanje stranih kompanija u nacionalnim telekomunikacijskim mrežama. Mada se Huawei u uredbi ne spominje poimence, komentari su uglavnom složni u mišljenju da se radilo o daljnjem pokušaju blokiranja utjecaja te kompanije u svjetskim telekomunikacijama. Huawei je jedan od najvećih svjetskih dobavljača telekomunikacijske opreme i proizvođača pametnih mobitela.

Kontroverze vezane uz tu kompaniju sežu nešto dublje u prošlost, zapravo još na kraj osamdesetih godina prošlog stoljeća. Bivši zamjenik šefa inženjerskog odreda kineske Narodnooslobodilačke vojske Ren Zhengfei još je 1987. osnovao Huawei i na čelu korporacije nalazi se sve do danas. Kina je tada uvozila većinu svoje telekomunikacijske opreme, a Huawei se, umjesto da počne sklapati sporazume o razmjeni tehnologije sa stranim kompanijama, koncentrirao na reverzni inženjering, polako napredujući u razvoju vlastite tehnologije.

Već sredinom devedesetih Huawei je postao dobavljač telekomunikacijske opreme za kinesku vojsku, a nekoliko godina kasnije tvrtka počinje svoju globalnu ekspanziju. Danas je to kompanija sa stotinjak milijardi dolara godišnjih prihoda i nešto manje od dvjesto tisuća zaposlenih diljem svijeta. Sjedište joj je u južnokineskom gradu Šenženu, a on je poznat kao svjetska tvornica elektronike.

Početkom globalne ekspanzije javile su se i prve nešto ozbiljnije kontroverze vezane uz Huawei 2001., kad su indijske vlasti posumnjale da se kineska kompanija nalazi u poslovnim dogovorima s talibanima, Pakistanom i Irakom. Dvije godine kasnije američki proizvođač telekomunikacijske opreme Cisco optužio je Huawei da je nezakonito kopirao intelektualno vlasništvo te tvrtke. Razne optužbe, vezane i uz izravnu industrijsku konkurenciju i uz potencijalnu špijunsku ulogu, nizale su se godinama, a Huawei je uvijek nijekao bilo kakvu suradnju s kineskom vojskom ili vlastima.

Ozbiljniji problemi javili su se 2012., kad je Australija zabranila Huaweiju sudjelovanje u izgradnji tamošnje širokopojasne mreže, navodeći moguće sigurnosne probleme. Krajem iste godine američki parlament je tamošnje kompanije upozorio na istragu kojom je ustanovljeno da telekomunikacijska oprema koju proizvodi Huawei potajno šalje informacije u Kinu.

Optužbe o postojanju sakrivenih ulaza u opremi koje Huawei ili kineske vlasti mogu koristiti za nedozvoljeni pristup ili špijuniranje od tada su se samo povećavale. U posljednjih godinu do dvije posebno su aktivnu ulogu u tome imale države iz tzv. grupe Pet očiju – SAD, Kanada, Velika Britanija, Australija i Novi Zeland – čije tajne službe međusobno razmjenjuju velik dio prikupljenih informacija. Države članice EU-a zasad su bile nešto suzdržanije iako je nekolicina njih također upozorila na oprez, posebno zbog činjenice da temeljem kineskih zakona Huawei mora surađivati s kineskim tajnim službama.

Uz optužbe da Huawei tajno radi za kinesku vojsku, tijekom godina isplivale su druge informacije, među kojima je i ona da su američke tajne službe još od 2007. godine koristile propuste u proizvodnji Huaweijevih uređaja kako bi na nedozvoljen način dolazile do informacija. Nije, naravno, isključeno da to rade i danas.

Priču o informacijskoj sigurnosti Huaweija nadopunjava i ekonomski aspekt. U telekomunikacijskoj industriji uvelike se iščekuje nova revolucija tehnologije s novim standardom pod nazivom 5G, koji će dramatično povećati brzinu, pokrivenost i dostupnost bežičnih mreža. Novi standard značio bi 10 do 100 puta veću brzinu pristupa od danas uobičajenih brzina koje ostvaruju mobiteli, a jedna od kompanija koje su najdalje otišle u razvoju 5G tehnologije upravo je Huawei.

Još i prije nego što je izabran za predsjednika Donald Trump je tvrdio da u trgovinskoj razmjeni Kina uvelike iskorištava SAD. Nakon što je stigao u Bijelu kuću započeo je trgovinski rat najvećim dijelom postupnim uvođenjem i povećavanjem carina na kineske proizvode, da bi mu Kina uzvraćala istom mjerom. Prošlotjedna odluka može se gledati i kao još jedan vid pritiska na Kinu kako bi iskamčio novi trgovinski sporazum.

Među događajima koji se iščitavaju kao pritisak na Huawei je i lanjsko hapšenje Meng Wanzhou, kćeri osnivača Huaweija i glavne financijske direktorice Huaweija. Nju su u prosincu uhitile kanadske vlasti temeljem američkog zahtjeva za izručenjem. Meng se od tada nalazi u kućnom pritvoru (četiri milijuna dolara vrijednoj nekretnini u Vancouveru) boreći se protiv izručenja SAD-u, u kojem ju se optužuje zbog navodne uloge u kršenju sankcija Iranu.

Efekti izoliranja Huaweija nisu ograničeni samo na kinesku kompaniju, nego se šire i na njene dobavljače koji posluju na Zapadu. Američke kompanije Intel, Broadcomm i Qualcomm, proizvođači elektroničkih komponenti, već su navodno prekinule suradnju s Huaweijem, a japanski mediji javljaju da su to učinili i njemački Infineon te još dva američka proizvođača, Micron Technology i Western Digital. Njima bi se navodno mogao pridružiti europski proizvođač ST Microelectronics. Prema onome što je objavio Bloomberg, Huawei se već neko vrijeme pripremao na ovu mogućnost te je stvorio nešto veće zalihe koje će mu dozvoliti barem tri mjeseca nesmetane proizvodnje, tijekom kojih bi se trebalo vidjeti je li najnoviji potez američkih vlasti samo nova taktika ili i dugoročnija politika.

Ovako izvana je nemoguće, bez čvrstih dokaza, potvrditi ili zanijekati ulogu Huaweija u špijunskim poslovima kineskih vlasti ili vojske. Najbliže istini vjerojatno bi bilo to da i jedni i drugi, i kineske i američke vlasti, imaju ruke u poslovičnom pekmezu: špijuniraju se svi međusobno te i jedni i drugi odvaguju potencijalne koristi i štete koje bi mogle proizaći ako se bilo kakve informacije o tome i javno objave.

S druge strane, optužbe i ono nešto malo podataka koji na kapaljku ipak dospiju do medija i javnosti već su dovoljni za stvaranje ekonomskog pritiska, ovaj put iz SAD-a, u kojem opet na kraju glavnu riječ ima zarada. Uzme li se u obzir to da je i većina vojne tehnologije danas ovisna o suvremenoj elektronici, jasno je u kojem grmu treba tražiti zeca.

Huawei se svakako nalazi u vrlo neugodnoj poziciji. Zapadnim vladama dovoljno je pozvati se na nacionalnu sigurnost i time mu uskratiti pristup atraktivnim tržištima. Koliko god i Kina u protekla dva desetljeća postala enorman tržišni kolač, Zapad i dalje ima vrlo veliku kupovnu moć i utjecaj. Na kraju, ako sumnje o tajnom pristupu informacijama preko Huaweijevih proizvoda i jesu istinite, kineski telekomunikacijski div će učiniti sve da se zadrži na ključnim pozicijama, pa čak i ako to značilo kratkoročno prividno povlačenje s nekih tržišta.