Večernji list piše kako je natječaj raspisan kao da je riječ o nekadašnjem Divljem zapadu – tko prije do zemlje, u ovom slučaju do sječke – njegova je.

A Uni Viridas je predao dokumentaciju prvi - 2. srpnja u 12 sati 47 minuta i 24 sekunde, čitav dan prije drugoplasiranoga (dok ih je 15-ak na kraju izvisilo na natječaju) - i dobio ugovor za 64 tisuće tona sječke bukve i hrasta i još 16.000 tona od ostalih tvrdih listača na rok od 14 godina vrijedan 21,6 milijuna kuna.

U hrvatskoj drvnoj industriji šokirani su načinom i pobjednicima natječaja. Tvrtka bračnog para Lalić-Jurilj, iza kojih je već nekoliko promašenih projekata, registrirana je tek sredinom lanjske godine i dosad se uopće nije bavila proizvodnjom energije iz obnovljivih izvora, dok drvna industrija trenutačno za njom vapi na tržištu kao za suhim zlatom. Za Uni Viridas zna se samo da su joj suosnivači iz Nizozemske i Paname, da je predočila lokacijsku dozvolu za gradnju elektrane u Babinoj Gredi te da su joj dosad bili u fokusu noćni barovi i propali turistički projekt sa Zagorcem.

Ivan Pavelić, predsjednik uprave Hrvatskih šuma, kazao je kako su 600.000 tona sječke vrijedne 162 milijuna kuna prodali poduzećima, odnosno pravnim osobama, i on ne zna tko je od njih Sunčica Lalić. Jedini kriterij za prodaju bio je, tvrdi, da se od sječke proizvodi toplinska i električna energija, a način kako je natječaj u suradnji s Ministarstvom gospodarstva proveden, u skladu je sa željom da se taj proces u RH realizira čim prije i da se krene s investicijama.