Prema Obiteljskom zakonu, roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete dok se školuje u srednjoj školi, odnosno do završetka studiranja, s time da redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do 26. godine života.

Ako roditelj zbog radne nesposobnosti nije u mogućnosti uzdržavati dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju ako su u mogućnosti. Maćeha ili očuh dužni su uzdržavati maloljetnog pastorka i to ako dijete ne može ostvariti uzdržavanje od drugog roditelja ili kada su u trenutku smrti roditelja živjeli s pastorkom.

U slučaju razvoda braka potrebno je jasno utvrditi obaveze uzdržavanja djeteta za svakog roditelja. Uzdržavanje se može odrediti odlukom suda, sporazumom koji potvrđuje sud ili planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.

Način uzdržavanja djeteta i određivanje obveza prvenstveno ovisi o tome s kime ono živi. Najčešće dijete ostaje živjeti s jednim od roditelja koji svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava svakodnevnom skrbi o njemu, dok roditelj koji ne stanuje s djetetom svoj doprinos u uzdržavanju ispunjava u obliku novčane naknade (alimentacije) koja se utvrđuje sporazumom ili sudskom odlukom.

Ako su roditelji razvedeni i dalje žive zajedno s djetetom, mogu se sporazumjeti ili sud može odrediti da se zajednički skrbe o djetetu, a njegove materijalne potrebe zadovoljavaju u skladu s prihodima svakoga od njih. Ukoliko dijete ne živi ni s jednim roditeljem, alimentaciju su dužni plaćati oba roditelja.

Zakonski minimum

Prilikom određivanja alimentacije sudskim putem, sud procjenjuje mogućnosti roditelja koji je dužan plaćati alimentaciju, uzimajući u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja. S druge strane, treba uzeti u obzir prihode uzdržavane osobe, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju.

Donja odrednica za utvrđivanje alimentacije je zakonski minimum koji se određuje u postotku od prosječne plaće. Ministarstvo socijalne skrbi svake godine najkasnije do 1. travnja donosi odluku o minimalnim novčanim iznosima alimentacije te oni predstavljaju donju granicu iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta.

Prema zakonskoj odredbi od 1. travnja 2022., minimalna naknada za dijete do šest godina iznosi 17 posto prosječne plaće ili 1211,93 kuna, za dijete od sedam do 12 godina 20 posto prosječne plaće ili 1425,80 kuna, a za dijete od 13 do 18 godina 22 posto mjesečne plaće ili 1568,38 kuna.

Alimentacija može biti i niža od propisanog zakonskog minimuma u slučajevima kada roditelj uzdržava dvoje ili više djece ili ako dijete vlastitim prihodima doprinosi svojem uzdržavanju.

Izračunavanje alimentacije

Konkretni iznos alimentacije izračunava se na temelju tablice o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta u skladu s dobi djeteta i prihodima roditelja obveznika uzdržavanja prema platnim razredima. Tablica se ažurira jednom godišnje (najkasnije do 1. travnja za tekuću godinu) u skladu s kretanjem troškova života.

Tablica sadrži 19 platnih razreda, a ukupan iznos uzdržavanja koji je dužan plaćati roditelj određuje do određene granice tako da obvezniku uzdržavanja nakon namirenja obveze uzdržavanja preostane iznos prihoda najmanje u visini zajamčenog preostalog dijela prihoda.

Kod utvrđivanja prihoda obveznika plaćanja alimentacije bitno je da se uzmu u obzir svi izvori prihoda. Ako o alimentaciji odlučuje sud dužan je u utvrđivanju prihoda tražiti podatke od Porezne uprave, Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Financijske agencije, Porezne uprave i HZZO-a.

Za roditelje s prihodima do 4500 kuna (prva tri platna razreda) primjenjuju se minimalni novčani iznosi alimentacije, a u višim platnim razredima alimentacije se povećava ovisno o životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

Ako roditelj koji plaća alimentaciju za dvoje i više djece, u izračunu se ne uzima apsolutni zbroj dvije cijele alimentacije, već se konačni iznos umanjuje do jedne polovice navedenog iznosa.

Primjerice, ako roditelj ima mjesečne prihode od 6.000 kuna i plaća uzdržavanje troje djece, ukupna alimentacija iznosit će maksimalno 3.950 kuna.

Ako preliminarni izračun pokaže da je i preostali iznos prihoda manji od zajamčenog, u konačnom izračunu primjenjuju se iznosi uzdržavanja određeni u prvom sljedećem nižem platnom razredu.

Ukoliko roditelj koji ne stanuje s djetetom ima prihode iznad najvišeg platnog razreda (od 30.001 do 35.000 kuna), sud može u parničnom postupku odrediti alimentaciju u višem iznosa od onog predviđenog tablicama ako utvrdi da postoje opravdane okolnosti, vodeći pritom računa o tome da uzdržavanje djeteta ne smije povećati životni standard drugog roditelja.

Što kada roditelj ne plaća alimentaciju?

Neplaćanje alimentacije strogo je zakonski sankcionirano. Ukoliko roditelj, koji je obveznik plaćanja alimentacije, to izbjegava činiti ili plaća iznos manji od određenog, drugi roditelj može od suda zatražiti ovrhu nad njegovim računom. Ukoliko ovrha ne postigne cilj, može tužiti roditelje obveznika plaćanja alimentacije i od njih tražiti da umjesto njega plaćaju alimentaciju.

Roditelj koji ne uzdržava dijete podliježe kaznenoj prijavi, a sankcija koja mu se može izreći je kazna zatvora do jedne godine, a u slučaju povrede uzdržavanja djeteta ili osobe koje zbog starosti, bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije sposobna za rad čak do tri godine zatvora.

Roditelj s kojim dijete živi u slučaju neplaćanja alimentacije ima pravo na privremeno uzdržavanje na teret Centra za socijalnu skrb dok roditelj obveznik uzdržavanja ne počne ponovno ispunjavati svoju obvezu, a najdulje u trajanju od tri godine. Privremeno uzdržavanje određuje se u iznosu od 50 posto zakonskog minimuma uzdržavanja.