Je li teško biti poduzetnik u Hrvatskoj?

Ne gledam to tako. Ne bih bio poduzetnik da mi je teško. Jednako je teško kao i biti sportaš ili profesor. Sve je teško ako je tebi samom tako. Kada sam počinjao, nisam se smatrao poduzetnikom, niti sam znao što to znači. Materijalni i financijski cilj sam ostvario, a sada imam neke druge ciljeve, kao i zadovoljstva. Ispunjava me stvaranje nove vrijednosti jer sve što radim želim napraviti najbolje i to me tjera dalje. Kada završim jedan projekt, njemu se više ne veselim jer ostaje iza mene. Tako se sada, nakon mesne industrije, veselim gimnastičkoj dvorani u Osijeku. 

Idete u Monte Carlo na svjetski izbor poduzetnika...

Ondje  još nisam bio. Engleski ne znam, ali za sada nemam tremu koju sam imao u Zagrebu prilikom ulaska u finale izbora hrvatskog poduzetnika godine i proglašenja pobjednika. Ne sjećam se kada sam se tako zadnji put osjećao. Kako je sve trajalo dva sata, svašta mi se počelo vrtjeti po glavi, proradile su emocije i uzbuđenje. Začudio sam se i sam tome. 

Što očekujete u Monaku?

Ne znam, za sada ništa. Znam samo da ću biti ondje od 7. do 11. lipnja. Kada bih ušao u finale, biti među šest najboljih u svijetu, to bi bio velik uspjeh. Mislim da je projekt mesne industrije za finale jer izlazi iz hrvatskih okvira. To je ozbiljna priča koja ima sljedivost, kontroliran i kvalitetan proizvod. Pitanje je tko je konkurencija, s čime dolaze, koliko će ovo što radimo biti prepoznato. Zadnji sigurno nismo.

Najboljim hrvatskim poduzetnikom proglašeni ste u godini realizacije pršutane vrijedne 500 milijuna kuna u Čepinu kraj Osijeka. Zašto se niste odlučili za kulen?

Neka kulen radi netko drugi. Imamo ga u asortimanu, ali to nije naš brend niti ga na njemu mislimo graditi. Za nositelja smo izabrali pršut jer je puno veći potencijal u tome i to ne samo u Slavoniji i Hrvatskoj. Treba mi tržište od milijardu ljudi koji žele jesti pršut.

Ali kako pršut u Slavoniji?

Vrlo logično, isto kao što je i hidrocentrala na rijeci jer nudi vodu ili skijalište na planini na kojoj ima snijega. Pršut je u Slavoniji jer ovdje ima zemlje i svinja.

To znači da u Dalmaciji pršut nije logičan?

Logičan je ako tamo proizvode svinje. Logičan je čak i ako u Slavoniji proizvedu svinju pa ju odvezu u Dalmaciju, jedino što ga je ovdje jeftinije proizvesti jer su ovdje i svinje. 

Kome ćete prodavati pršut?

Ideja i cilj je Japan, ali je Europa tržište na koje računamo. Može i Hrvatska pojesti 150.000 komada pršuta godišnje, nisu to neke količine. U Slavoniji imamo potencijal za 10, pa čak i 15 puta veće kapacitete od onih koje sada imamo u obliku sljedive proizvodnje, od polja do stola i cjelokupno kontroliranog procesa, a to je najmanje dva milijuna komada pršuta godišnje. Treba samo pronaći zainteresirane koji žele raditi, toviti svinje i uvjeriti banke. 

Jedu li Japanci pršut?

Ovo je pršut koji Japanci već jedu, poput San Daniela i Parme. Jednaki su, ako ne i bolji. To su proizvodi s malo soli, bez pojačivača okusa, umjetnih bojila te soje i glutena. Nije nam samo ideja prodaja i zarada, nego i promjena prehrambenih navika domaćih ljudi kako bi se kvalitetnije i zdravije hranili, da jedu proteine s manje soli. Vjerujem kako će ovo za nekoliko godina postati premale količine i za Hrvatsku. No bez obzira na to hoće li pršut jesti domaći kupci ili ne, sto posto ga moramo prodati vani jer ga tamošnje tržište može progutati. Španjolska i Italija zajedno proizvode oko 100 milijuna pršuta.

Odakle ime brenda - Dobro?

Cijeli sam život pokušavao živjeti tako da dobro pobjeđuje. U razgovoru s kreativcima iz agencije, dok sam bio opušten, govorio sam kako je dobro biti dobar jer sam davno shvatio da ne želim povrijediti ljude, učiniti im loše jer se odlično osjećam kada napravim dobru stvar. Čitao sam i knjigu Kenana Crnkića 'Pazi kojega vuka hraniš', u kojoj se navodi jedna indijanska legenda prema kojoj poglavica objašnjava da svaki čovjek u sebi nosi crnog i bijelog vuka koji se međusobno bore. Na kraju pobjeđuje onaj kojeg više hraniš i bude jači.

Hoćete li pobijediti loše ako tužite državu jer je dio realiziranih investicija u pršutanu trebao biti financiran iz Programa ruralnog razvoja koji su osporili revizori Europske komisije?

To nema veze s dobrim i lošim jer su to administrativni potezi. To je kao da na ispitu dobijete jedinicu, pa idete na komisiju. Tako sam i ja prvo od države dobio peticu, onda jedinicu, a sada opet želim odličan. Puno gore od toga mi je poruka koja je poslana ekipi mladih ljudi koji su radili na tom projektu, bili sretni i ponosni jer su mu dali svoj obol, a onda im netko rekao da to ne važi. Nismo varali. Veći mi je problem tim ljudima vratiti elan i samopouzdanje, nego nadomjestiti novac. Objekte smo i tako završili, a novac ćemo vjerojatno dobiti nekim drugim putem, od nekog drugog. Pokrenuli smo postupak mirenja koji nije rezultirao ni s čime i sada nam je jedini pravni lijek, ako želimo zaštititi svoje interese, sudski spor. Drugog nema.

Hoćete li ući u spor?

Koga to briga? Nas u Hrvatskoj uvijek zanima tuđa briga, a ne vlastita. 

Hoćete li i dalje prijavljivati projekte iz fondova EU-a?

I dalje ćemo raditi i tražiti modele za to kako najkraće i najjeftinije biti što produktivniji i stvoriti nova radna mjesta. Sve mogućnosti koje imamo koristit ćemo, kao i drugi, a istovremeno ćemo ispunjavati svoje obveze. Ako bude privilegija u vidu poticaja, naravno da ćemo ih koristiti, ali to istovremeno znači ispunjavati svoje obveze i dužnosti.

Kakav je plan Žito grupe za budućnost?

Ideja je za tri, četiri godine doći na proizvodnju od milijun pršuta u Čepinu. To je za sada želja, a vidjet ćemo hoće li prerasti u stvarnost.

Kada krećete u proširenje?

Krenut ćemo kada prodamo svu količinu ovoga što imamo i potpišemo ugovore. Nadam se da ćemo ove godine prodati svu proizvodnju. Pola godine od onoga dana kada budemo sve prodali, kada naučimo raditi, krenut ćemo u razvijanje projekta.

Je li to iduće godine?

Nije nerealno očekivati da imamo milijun pršuta za četiri godine. Puno je izglednije da ćemo proizvesti milijun pršuta nego što će Osijek doći do 100.000 stanovnika.  

Je li vam Pivac konkurencija u poslu s pršutom?

Dobrodošla je sva konkurencija. Tko je bolji, neka pobijedi.

Planirate li realizirati projekte koje ste najavljivali s pršutanom, izgradnju farmi koka nesilica, čiju ste vrijednost procjenjivali na oko 94 milijuna kuna?

Nisam odustao od toga. Nismo prošli na fondovima i za sada stojimo, ali imamo građevinske dozvole. Rekao bih da smo samo na stand byu. Čekamo razvoj situacije jer se ne smijemo preinvestirati. Ako bismo išli u investiciju bez sredstava iz poticaja, došli bismo u problem fizibilnosti. Odgovoran sam za to da se ne preinvestiramo.

Je li to bio slučaj s Agrokorom?

Ne bih se htio miješati. Nemam ničiji mandat da to komentiram. Država ima legitimno pravo, ja nemam.

Jeste li upoznati s popularnim lex Agrokorom koji regulira mogućnost državne intervencije u strateški važnim tvrtkama poput Agrokora?

Nisam upoznat s time. Poduzetnik sam i ne mogu si dozvoliti komentiranje nečega bez dovoljno informacija jer ću biti paušalan.

Jeste li bili na sastanku s dobavljačima?

Nismo bili ni na jednom sastanku. Teško mi je to komentirati. Nitko nas nije zvao. 

Pa i Žito grupa je jedan od dobavljača Agrokora?!

Jesmo, ali nas nije zvao. 

Hoće li Žito kupiti nešto?

Imamo ulogu dovršiti projekt koji je u fazi uhodavanja, pozicionirati se na tržištu i stabilizirati cjelokupno poslovanje. Trebamo se kadrovski posložiti jer smo zaposlili puno mladih ljudi koje treba naučiti raditi.