Direktori i članovi uprava državnih tvrtki neće više u slučaju smjene moći računati na raskošne otpremnine. Potvrdio je to za Novi list prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić, nezadovoljan činjenicom da će dio aktualnih članova uprava, koji će sada biti smijenjeni, dobiti velike otpremnine, što im je svojevremeno omogućeno menadžerskim ugovorima
Prvi potpredsjednik Vlade odlučio je smanjiti otpremnine direktora u državnim poduzećima kad se suočio s činjenicom da Plinacro, u slučaju njegove smjene, čelnom čovjeku Jerku Jeliću Balti mora isplatiti, navodno, više od 300 tisuća kuna otpremnine jer mu menadžerskim ugovorom pripada 18 plaća, doznaje Novi list.
Da sada vrijede pravila o maksimalno šest plaća za otpremninu, dobio bi tri puta manji iznos, odnosno oko sto tisuća kuna.
Direktor u Hrvatskim cestama Josip Škorić prema ugovoru ima mogućnost prelaska na drugo radno mjesto unutar poduzeća ili pravo na isplatu otpremnine koja iznosi 12 njegovih mjesečnih plaća, odnosno oko 204 tisuće kuna. Nova pravila prepolovila bi mu tu otpremninu.
Ako Vlada, kako je najavljeno, smijeni direktora Hrvatskih željeznica Zlatka Rogožara, on ima pravo na otpremninu od deset plaća, što je nešto manje od 200 tisuća kuna. I njegova bi otpremnina po novim pravilima bila oko sto tisuća kuna.
Sad već bivši direktor Janafa Ante Markov nema pravo na otpremninu jer mu je mandat istekao, odnosno nije smijenjen. Među sadašnjim direktorima javnih poduzeća, već postoje slučajevi da su im menadžerskim ugovorima otpremnine ograničene na šest plaća. Pravo na takvu otpremninu imaju direktor ACI-ja Anto Violić i čelni čovjek Odašiljača i veza Denis Nikola Kulušić, koji bi u slučaju smjene dobili oko sto tisuća kuna.
Hoće li doista otpremnine budućim direktorima u, primjerice, Plinacrou, HC-u ili HŽ-u biti dva ili tri puta manje od sadašnjih, ovisit će o tome hoće li ih Vlada zadržati na sadašnjim plaćama ili će povećati njihova mjesečna primanja.
Plaće direktora u javnim poduzećima administrativno su određene Vladinom antirecesijskom odlukom iz srpnja 2009. godine i nitko od njih ne može zarađivati više od 3,2 prosječne plaće u zemlji. Krajnji iznos koji dobivaju razlikuje se najviše do dvije tisuće kuna i ovisi o godinama staža i poreznim olakšicama.