Franšizno poslovanje u Hrvatskoj prisutno je već četrdesetak godina, ali unatoč tome još nije, kao u Europi i svijetu, opće prihvaćen model poslovanja i ulaska u poduzetništvo, no ove je godine po prvi put temeljem suradnje nacionalne franšizne udruge i Ministarstva poduzetništva i obrta u okviru plana 'Poduzetnički impuls' pokrenut i pilot projekt 'Franšizno poslovanje' u sklopu kojeg se dodjeljuju bespovratne potpore za ulazak u franšizno poslovanje
To bi mogla biti prekretnica za franšizno poslovanje u Hrvatskoj, ističe u razgovoru za Hinu predsjednica Hrvatske udruge za franšizno poslovanje u Hrvatskoj Liljana Kukec uoči 7. po redu međunarodnog franšiznog foruma koji će se u Zagrebu u organizaciji te udruge i Veleučilišta Vern održati sredinom ovog tjedna.
Ministarstvo je za potpore kroz pilot projekt 'Franšizno poslovanje' predvidjelo ukupno milijun kuna, a za korisnike minimalna potpora može biti 25 tisuća kuna, dok je maksimalna 150 tisuća kuna.
Očekujući da za franšizno poslovanje u Hrvatskoj dolazi bolje vrijeme, Kukec naglašava kako bi tome, osim potpora Ministarstva, mogao pridonijeti i ove godine pokrenut kolegij Franšizno poslovanje u sklopu studija Ekonomija poduzetništva na Vernu
Slabije prihvaćanje modela franšiznog poslovanja u Hrvatskoj objašnjava općenito još slabom razvijenošću poduzetništva, sporim i neučinkovitim pravnim sustavom koji tako teško može zaštiti prava primatelja i davatelja franšize, kao i nedovoljnim znanjem institucija, banaka, konzultanata i šire javnosti o tom načinu poslovanja.
Ipak, situaciju u tome u Hrvatskoj, iako je daleko ispod razine zemalja EU-a, SAD-a i drugih, ocjenjuje relativno dobrom, jer, po procjeni Udruge, u Hrvatskoj trenutno radi oko 170 franšiznih brendova na oko 950 prodajnih mjesta koji zapošljavaju oko 17 tisuća ljudi.
Za veličinu hrvatskog tržišta to je, kaže, vrlo zanimljiv broj, kao i to što se to tržište polako, ali ipak razvija i raste u broju franšiznih koncepata koji ulaze u zemlju, ali i u broju domaćih tvrtki koji se odlučuju za taj način poslovanja što im pomaže i u povećanju konkurentnosti.
Ono što zabrinjava je što se u gotovo svim europskim zemljama odnos između domaćih i stranih brendova kreće oko 50 posto, dok je u Hrvatskoj odnos domaćih prema stranim brendovima 20 prema 80 posto. U Italiji je to primjerice dignuto na čak 96 posto u korist njihovih brendova, u Francuskoj iznosi 88 posto, Poljskoj 72 posto, Njemačkoj 80 posto, a u susjednoj Sloveniji 50 posto.
Nizak postotak hrvatskih franšiznih brendova na domaćem tržištu objašnjava nedovoljnom informiranošću domaćih tvrtki o tom poslovanju pa se slabije i odlučuju na taj način širiti poslovanje, a svemu bi, smatra, pomoglo istraživanja čiji bi rezultati pridonijeli boljem sagledavanju stanja i koji bi bili temelj za jači razvoj, bolju potporu institucija i veću angažiranost banaka u Hrvatskoj za taj segment.
Naglašava i da franšizno poslovanje osim brzog širenja i sigurnosti podjele rizika davatelja i primatelja franšize omogućava i lakši ulazak novih aktera u poduzetništvo, a kada se tome dodaju velike mogućnosti novog zapošljavanja i održanja postojećih radnih mjesta i prihoda, Kukec drži da ima puno razloga za jače angažiranje svih institucija u promociji i potpori takvog poslovanja jer sigurno pridonosi jačanju gospodarstva.
Dobro bi došlo i kreiranje nacionalnog plana razvoja franšiznog poslovanja u sklopu kojeg bi se stvorili registri franšiza prisutnih u Hrvatskoj, zakonske regulative za to poslovanje, što ima većina zemalja EU-a, ali i kreditni poticaji te edukacija na svim razinama.
