Zakonom o platnom prometu uređuju se platne usluge, pružatelji platnih usluga, obveza informiranja korisnika platnih usluga te prava i obveze u vezi s pružanjem i korištenjem platnih usluga, transakcijski računi i izvršenje platnih transakcija između kreditnih institucija, osnivanje, rad i nadzor nad institucijama za platni promet te osnivanje te nad platnim sustavima u skladu s novim europskim standardima.

Tako će se, uz do sada propisane platne usluge koje omogućuju polaganje gotovog novca na račun za plaćanje, podizanje gotovog novca s računa za plaćanje, izvršenje platnih transakcija te transakcije u kojima su novčana sredstva pokrivena kreditnom linijom, izdavanje platnih instrumenata i novčane pošiljke, novim zakonom urediti i dvije nove usluge - usluge iniciranja plaćanja, što je povezano s e-trgovinom, i usluge informiranja o računu, kazao je ministar financija Zdravko Marić.

Pojasnio je da usluga iniciranja plaćanja, što je povezano s e-trgovinom, znači da će potrošači moći obaviti internetsku kupnju čak i ako ne posjeduju kreditnu karticu, a trgovac će moći započeti s isporukom robe čim od pružatelja usluge iniciranja plaćanja dobije potvrdu da je plaćanje obavljeno.

Usluga informiranja o računu omogućuje, pak, potrošačima i poslovnim subjektima bolji pregled njihove financijske situacije, pa primjerice omogućuje potrošačima konsolidiranje različitih računa koje imaju u jednoj ili više banaka te kategoriziranje potrošnje prema vrstama - kredit, režije, hrana, zabava i slično - čime im se pomaže u praćenju troškova i financijskom planiranju, pojasnio je Marić.

Uvođenjem novih platnih usluga otvara se tržište tih usluga i novim potencijalnim pružateljima takvih usluga.

Zakonom se detaljnije propisuju i aktivnosti koje se ne smatraju platnim uslugama, npr. usluge kolektivne kupnje uz zadovoljavanje određenih uvjeta ili različite trgovinske kartice koje se mogu upotrebljavati samo u ograničenim okolnostima.

Nadalje, zakonom se želi osigurati pravo potrošača da su na jasan i razumljiv način obaviješteni o svim svojim pravima i obvezama, pri čemu potrošač ima pravo na besplatne relevantne informacije prije nego što se obveže bilo kakvim ugovorom o platnim uslugama. Naime, potrošačima se omogućuje i besplatno dobivanje prethodne obavijesti i okvirnog ugovora na papiru u bilo kojem trenutku ugovornog odnosa.

Unaprjeđuju se i pravila o zaštiti korisnika platnih usluga, potrošača, te se smanjuje odgovornost platitelja, vlasnika platnog instrumenta, za neautorizirane platne transakcije s 1.125 na 375 kuna, primjerice, u slučaju izgubljenog ili ukradenog platnog instrumenta.

Nadalje, smanjen je rok u kojem korisnik platnih usluga može bez naknade otkazati okvirni ugovor s 12 mjeseci na 6 mjeseci, a zabranjuje se i naplata obavijesti o ustanovljenom gubitku, krađi ili zlouporabi platnog instrumenta, odnosno pružatelj platnih usluga smije zaračunati samo troškove zamjene.

Propisuju se i veći zahtjevi sigurnosti za pružatelje platnih usluga te je uređena obveza upravljanja operativnim i sigurnosnim rizicima povezanim s platnim uslugama, uređena je obveza izvješćivanja o operativnim i sigurnosnim incidentima te je propisana pouzdana autentifikacija klijenata, čime se nastoji zaštititi podatke korisnika te smanjiti rizik prijevare.

Novi zakon za veću sigurnost elektroničkih plaćanja i potrošača

Prijedlogom zakona o elektroničkom novcu taj se zakon usklađuje s Direktivom EU o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, čiji su ciljevi, vezani uz izdavatelje elektroničkog novca te izdavanje i iskup elektroničkog novca, uvođenje novih platnih usluga koje izdavatelji elektroničkog novca mogu obavljati kao svoju djelatnost, veća sigurnost za sva elektronička plaćanja i za sve izdavatelje elektroničkog novca te unaprjeđenje pravila o zaštiti prava potrošača.

Kako je pojasnio ministar financija Marić, ovim se zakonom uređuju pitanja elektroničkog novca i izdavatelja tog novca, izdavanje i iskup elektroničkog novca, uvjeti za osnivanje, poslovanje i prestanak rada institucija za takav novac u Hrvatskoj, uključujući malu instituciju za elektronički novac, te nadzor nad njihovim poslovanjem.   

Zakonom su "institucije za elektronički novac pod izuzećem" preimenovane u "male institucije za elektronički novac". Međutim, statusno se radi o istim institucijama za elektronički novac čije je poslovanje i dalje ograničeno na Hrvatsku, jedino što su djelomično izmijenjeni zahtjevi za njihovo osnivanje i poslovanje.

Zakonom je također propisan minimalni iznos inicijalnog kapitala institucije za elektronički novac, 2,6 milijuna kuna. Za malu instituciju za elektronički novac propisani minimalni inicijalni kapital iznosi 900 tisuća kuna te ista ne smije izdavati elektronički novac izvan Hrvatske.

Trenutačno sjedište u Hrvatskoj ima pet institucija za elektronički novac, dvije kartične kuće i tri mobilna operatera, koje su odobrenje za izdavanje elektroničkog novca dobile od Hrvatske narodne banke (HNB), a središnjoj će se banci novim odredbama dat veće nadzorne ovlasti. 

Novim zakonom promijenjeno je isključenje od primjene odredbi ovoga zakona u odnosu na novčanu vrijednost koja se koristi za izvršenje platnih transakcija putem telekomunikacijskih, digitalnih ili informacijsko – tehnoloških uređaja, odnosno promijenjena je odredba kojom se propisuje da se novčana vrijednost koja se koristi za platne transakcije koje provode telekom operatori ne smatra elektroničkim novcem, ako telekom operator nije samo posrednik.

Prema novoj odredbi, isključenje od primjene ovoga zakona bit će moguće samo u slučaju novčane vrijednosti koja se koristi za određene kategorije plaćanja - digitalni sadržaj, glasovne usluge, elektroničke karte i donacije.

Kako bi se korisnici dodatno zaštitili od značajnijih financijskih rizika, propisani su pragovi za korištenje navedenog isključenja koji iznose 375 kuna po transakciji odnosno 2.250 kuna mjesečno po korisniku.

Elektronički novac jest digitalna zamjena za gotovinu u elektroničkim plaćanjima, koja se šire potaknuta globalnim širenjem interneta i željom za što efikasnijim i jeftinijim provođenjem transakcija u elektroničkim plaćanjima, te potrebom stvaranja elektroničke alternative gotovom novcu.

Marić je kazao da u praksi Europske unije, pa i Hrvatske, elektronički novac ipak nije jako raširen i predstavlja mali udio u ukupnim plaćanjima.

Na primjeru Hrvatske, elektronički novac u praksi su prije uplaćene platne kartice koje izdaju banke i kartične kuće, kao što je primjerice poklon kartice banaka, te plaćanja roba i usluga putem mobilnih telefona kada imatelj telefona svoju uslugu mobilnom operateru plaća putem unaprijed kupljenog bona. Na primjer, SMS poruka kojom se podmiruju troškovi parkiranja ili prijevozne karte, iznajmljivanje bicikla, kupnja bezalkoholnog napitka i slično.