Svake godine ista priča. Tako bi se kratko i jasno mogla opisati turistička sezona kod nas. Izuzev pandemijske godine broj turista i noćenja se povećava, no onaj radnika se smanjuje, javlja Nova TV.

"Svake godine imamo problem oko četvrtog i petog mjeseca što nam ljudi s kontinenta odlaze na more. To je logično jer im more može ponuditi veća primanja nego što im mi možemo ovdje, jer imaju drukčije kupce nego što mi imamo na kontinentu", kaže Ivan Orešković, predsjednik Nacionalne udruge ugostitelja Zagreb.

"Mi se snalazimo doslovno s krpanjem. To što uspijemo nešto studenata imati. Odrađujemo i prekovremene sate, sve da pokrpamo taj dio jer su i nama godišnji odmori u to vrijeme", govori Orešković. Period od travnja do listopada čini najveći izazov ugostiteljima na kontinentu po pitanju radne snage, međutim, još je veći problem porezna politika koja je niz godina kamen spoticanja.

"Zbog toga ne možemo dati adekvatne plaće našim radnicima i ta izmjena u radnicima je šest do devet mjeseci i svi ovo smatraju kao prolaznu stanicu. Nema sluha, osobno sam mislio da ako će ikada biti smanjenje PDV-a da će to biti za vrijeme koronakrize, no nije bilo. Ja mogu osobno na svom primjeru reći da bi moji radnici dobili i 10 i 15 posto veću plaću ako bi se spustilo PDV s 25 na 13 posto, govorim o bar segmentu", otvoreno govori Ivan Orešković.

Ovogodišnji su podaci ohrabrujući. Turizam i ugostiteljstvo u prvih pet mjeseci ove godine fiskalizirali su račune u vrijednosti višoj od osam milijardi kuna. Porast je to u odnosu na prošlu godinu od čak 155 posto. No, veseli da je porast i u odnosu na rekordnu 2019. od 17 posto. Tome uvelike pridonosi sezona.

"Ja bih rekao da je nama konstantno najgora situacija. More, kako god bude, uvijek se izvuku s radnom snagom s kontinenta, a mi konstantno gubimo radnu snagu koja odlazi na more", govori.

Unatoč tome, kao i većina industrija ugostitelji su bili primorani dizati cijene."Mi smo morali dignuti cijene u četvrtom mjesecu. Govorim na primjeru kave s mlijekom. Ona je bila 12 kuna, a sada je 13, dakle mi smo dignuli nekih osam posto. Meni su se svi ulazni troškovi od kave osnovne digli 18 posto, mlijeko je otišlo 10 posto, energenti su otišli 100 posto, radnici su otišli 10 posto. Očekujem, govoreći na svom primjeru, da ćemo oko sedmog i osmog mjeseca nažalost još morati dizati cijene", pojašnjava naš sugovornik.

Srećom, promet im se nije smanjio. Zanimalo nas je jesu li vlasnici kafića primorani raditi kako bi imali održivo poslovanje.

"U mom primjeru, gdje sam relativno mali kafić jer imam jedan ili dva objekta, jednostavno je nemoguće. Moraš tu biti prisutan, moraš pomagati, u protivnom bi nam se marža smanjila na nekakvih jedan, dva, tri posto što nema nikakvog povrata na investiciju i ne bi imalo nikakvog smisla ni raditi", kaže Orešković.