Ujedinjena Kraljevina je 31. siječnja prestala biti članicom EU-a, a u prijelaznom razdoblju što traje do kraja godine trebao je biti dogovoren novi sporazum koji bi uređivao trgovinske i druge odnose između Unije i Britanije; kako sad stvari stoje, najveći dio odnosa će se i u 2021. odvijati po starom iako treba očekivati više birokracije
S pandemijom koja je proteklih mjeseci okupirala pažnju javnosti neki događaji koji su dugo bili u fokusu interesa pali su u drugi plan. Jedan od njih je i Brexit, odnosno izlazak Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije, a koji je zbog informacije Bruxellesa objavljene ovih dana ponovo postao barem nešto aktualniji. Britanija je formalno napustila Uniju 31. siječnja. Od tog datuma do kraja godine traje prijelazno razdoblje, a ono je trebalo biti iskorišteno za sklapanje novog, sveobuhvatnog sporazuma kojim bi se uredili prvenstveno trgovinski odnosi, ali i druga pitanja između Britanije i EU-a.
Pandemija je ozbiljno poremetila planove i želje, britanski premijer Boris Johnson čak je i sam završio u bolnici zbog zaraze koronavirusom, pa se očekivalo da će Britanija i EU dogovoriti produljenje prijelaznog razdoblja kako bi se osiguralo više vremena za dogovor. No iz Bruxellesa je u ponedjeljak stigla vijest da produljenja neće biti.
Prema ranije potpisanom sporazumu, dvije su strane do kraja lipnja trebale donijeti odluku o eventualnom produljenju tranzicijskog razdoblja. Sada je očito da se London i Bruxelles moraju dogovoriti najkasnije do kraja godine ili riskiraju kaos u kojem bi se Unija morala prema Britaniji ponašati kao i prema svakoj drugoj državi s kojom nema uređene bilateralne odnose. To bi bilo posebno problematično za poslovanje izvozno-uvoznih kompanija i na jednoj i na drugoj strani, kao i za redovna putovanja, mada je u ovom trenutku u potpunosti neizvjesno to kojim će se ritmom od pandemije oporavljati zračni i drugi putnički promet.
U zajedničkoj izjavi britanski premijer Johnson i čelnica Europske komisije Ursula von der Leyen najavili su da će 'intenzivirati pregovore tijekom srpnja i stvoriti najbolje uvjete kako bi se sporazum zaključio i ratificirao prije kraja 2020'. Johnson je u razgovoru s medijima čak kazao da vjeruje da se sporazum može sklopiti u srpnju i da ne želi da se pregovori protegnu do jeseni ili zime. Brojne ankete među britanskim građanima i kompanijama pokazale su da većina drži da bi prijelazno razdoblje trebalo produljiti, posebno s obzirom na pandemiju.
Neki procjenjuju da Johnson inzistira na brzom završetku pregovora jer smatra da će pod kapom ekonomskih problema nastalih zbog pandemije oni koje bi mogao prouzročiti britanski izlazak iz EU-a proći neopaženo. No tjednik The Economist podsjeća da je pandemija imala najviše utjecaja na domaću uslužnu industriju dok izlazak iz EU-a najveći utjecaj ima na protok roba. Sam Johnson tvrdi da s pregovorima želi brzo završiti jer ne želi razočarati britanske građane, iako je nejasno kako bi produljivanje prijelaznog razdoblja moglo doprinijeti razočaranju.
Usprkos slabom napretku pregovora, određeni okviri ipak su već postavljeni. Za početak, sporna 'granica' između Ujedinjene Kraljevine i EU-a neće biti na granici Sjeverne i Republike Irske, već će se robna razmjena carinski obrađivati u transportu između Sjeverne Irske i ostatka kraljevine. Takav dogovor postignut je već ranije kako bi se izbjeglo stvaranje fizičke granice na irskom otoku, od čega su mnogi strahovali kao potencijalnog uzroka za ponovni rast napetosti između Republike i Sjeverne Irske.
A i takva carinska obrada zasad će biti više birokratska nego realna. Britanija je najavila da će graničnu kontrolu robe uvoditi postepeno od 1. siječnja iduće godine. U prvoj fazi strože će se kontrolirati samo roba poput duhana i alkoholnih pića, od travnja će se kontrola proširiti na robu životinjskog porijekla, a od srpnja na svu robu. No prema sadašnjem dogovoru, između Britanije i EU-a neće se uvoditi nikakve carine ni kvote, odnosno s tog aspekta Britanija će i dalje biti dijelom jedinstvenog tržišta.
EU je najavio strogu kontrolu uvoza iz Britanije od početka 2021., a Britanci će morati pristati i na nešto stroža pravila o porijeklu robe nego što su se nadali. Dodatni teret za uvozno-izvozne kompanije i s jedne i s druge strane tako će zasad najviše biti birokratski iako se ni to ne smije zanemariti u vrlo osjetljivom razdoblju u kojem je zbog pandemije opstanak mnogih tvrtki doveden u pitanje.
Osjetljivo pitanje ribarstva vjerojatno će biti ugrubo uređeno zadržavanjem sadašnjih odnosa, s time da će se Britaniji priznati pravo na suverenitet nad njenim teritorijalnim vodama. Još jedno vrlo osjetljivo pitanje, ono državnih subvencija, tražit će neku vrstu kompromisa kako bi se zadržala pravedna tržišna utakmica, a konačni arbitar u potencijalnim sporovima vjerojatno će biti neka nezavisna agencija, a ne više izravno Europski sud pravde.
Kako se sada čini, kakav god konačni sporazum bio i kad god bio dosegnut, on niti izbliza neće biti nalik svestranom redefiniranju pozicija, što su Britanci najavljivali nakon referenduma prije četiri godine. Čini se da će morati pristati na još jednu vrstu statusa quo, a pravi sporazum će se dogovarati u budućnosti i ti bi pregovori mogli godinama trajati.
S dosad poznatim informacijama barem poprilično opada šansa za nekontroliranim razlazom i raspadom odnosa između Londona i Bruxellesa. Takvom bi se scenariju najviše radovali oni koji bi rado vidjeli slabljenje europskog trgovinskog bloka, poput ruskog predsjednika Vladimira Putina ili njegova kineskog pandana Xi Jinpinga. Čak i bez Ujedinjene Kraljevine, EU je druga svjetska gospodarska sila s bruto domaćim proizvodom od blizu 16 bilijuna dolara. Američka ekonomija dominira BDP-om od 21,4 bilijuna, dok se Kina nalazi na trećem mjestu s privredom vrijednom 14,1 bilijun dolara. Samostalno, Britanija se nalazi na šestom mjestu u svijetu s BDP-om tek nešto višim od francuskog.
Pregovori i konačan dogovor između EU-a i Britanije nisu bez ikakvog značenja ni za naše gospodarstvo. Uz razumljiv izuzetak ove sezone, broj britanskih gostiju na našoj obali raste iz godine u godinu i oni se sada nalaze na šestom mjestu izvorišnih država iz kojih nam dolazi najveći broj inozemnih turista, kao i na sedmom mjestu po broju ostvarenih noćenja. Lani smo tako ugostili 860 tisuća britanskih državljana, a oni su ostvarili 4,3 milijuna noćenja.
Po pitanju robne razmjene situacija također nije zanemariva. Prošle godine u Britaniju smo izvezli robe u vrijednosti od 1,78 milijardi kuna, desetak posto više nego godinu ranije, no manje nego u Španjolsku ili Rumunjsku i tek nešto više nego u Češku. Uvoz iz Britanije smanjen je za 5,6 posto, na oko dvije milijarde kuna.
Za nas se glavnim stoga čini budući režim koji će diktirati putovanja Britanaca u Uniju. Dosad objavljene informacije ukazuju na to da će britanski državljani od 2021. morati prilikom putovanja u EU zatražiti izuzeće od ishođenja vize, što će ih stajati pedesetak kuna, a takvo izuzeće vrijedit će tri godine. Opet se čini da će na djelu biti nešto malo dodatne birokracije, no drugih većih prepreka u dolasku britanskih turista ne bi trebalo biti. Naravno, ako ih kod kuće ne zadrži nekakav krah tamošnje ekonomije.