U pomalo neočekivanom preokretu velike digitalne kompanije, među kojima se nalaze i one koje su proteklih godina svojim eksponencijalnim rastom i ulogom koju imaju na medijskom tržištu kumovale propasti brojnih novina i magazina, sve se više okreću izdavanju tiskanih časopisa. Poput pisca koji je odlučio umjesto računala svoju iduću knjigu napisati perom i tintom, ili barem na pisaćoj mašini, digitalni pioniri okrenuli su se njima arhaičnoj tehnologiji te pokreću tiskane magazine namijenjene vlastitoj, ali i široj publici.

Facebook, kompanija koja stoji iza najveće globalne društvene mreže, sredinom prošle godine pokrenula je tromjesečni časopis imenom Grow (by Facebook). Usmjeren prvenstveno menadžerima i sličnoj poslovnoj klijenteli, časopis je dostupan u čekaonicama za biznismene na aerodromima ili željezničkim kolodvorima. Ima, naravno, i svoju digitalnu verziju, no Facebook je samo jedna od kompanija koje prvenstveno posluju digitalno, ali su se radi nadogradnje brenda odlučile na iskorak u tržišni segment klasičnih medija.

Popularna kompanija za prijevozne usluge Uber, kao i Airbnb, digitalni servis za iznajmljivanje i unajmljivanje smještaja, također su objavili tiskane magazine – Momentum te airbnbmag – usmjerene potrošačima, ali i drugoj zainteresiranoj publici. Internetski modni trgovački lanac Asos još je lani otisnuo čak 100. broj svojeg magazina namijenjenog vjernim kupcima, a tiskano izdanje za svoje potrošače pod imenom Porter ima i brend luksuzne modne internetske trgovine Net-a-Porter.

Iako ne u potpunosti na istom tragu, tisku se okrenuo čak i digitalni div Amazon.com te je krajem prošle godine prvi put odštampao katalog s ponudom dječjih igračaka kako bi ga poslao milijunima potencijalnih kupaca. Google se već dulje vrijeme koristi tiskanim materijalima te svojim klijentima i partnerima godinama šalje ponude s promotivnim porukama i ponudama za svoje usluge.

Digitalne kompanije, očekivano, povezuju tiskana izdanja sa svojim internetskim uslugama te tako čitatelji Portera mogu prilikom listanja časopisa korištenjem kamere i aplikacije na svojem pametnom mobitelu jednostavno dobiti informacije o cijeni i dostupnim bojama ili veličinama odjevnih predmeta te, naravno, lako ih naručiti i kupiti. No časopisi nerijetko nisu zamišljeni isključivo kao katalozi, odnosno nadilaze svoju primarnu reklamnu ulogu i postaju promotivni kanal koji potrošačima nudi konkretniji sadržaj.

Popularnost nekih od tih magazina, prvotno okrenutih isključivo (potencijalnim) kupcima ili (potencijalnim) poslovnim partnerima, pokazala se tolikom da se neki sada prodaju na kioscima. Primjerak časopisa Asos može se kupiti za 1,25 dolara, a primjerak Portera za 7,5 dolara.

Primjera ima još. Kompanija Away, koja se bavi prodajom torbi i kovčega, počela je objavljivati vlastiti magazin Here, okrenut onima koji putuju, a koji se sada za desetak dolara može kupiti i na kioscima.

Analitičari zasad izdvajaju dva faktora kako bi objasnili novi trend među digitalnim kompanijama. Jedan od njih su istraživanja koja pokazuju da se tiskani magazini nalaze u samom vrhu prema povjerenju koje čitatelji imaju u njih. Digitalni medijski svijet obiluje površnim, neprovjerenim i često neistinitim informacijama dok se od tiskanog izdanja ipak i dalje očekuje pouzdanost. Viši trošak proizvodnje tiskanog časopisa vezan je i uz veći i potpuniji angažman na njegovoj izradi, što znači i rigorozniju provjeru sadržaja. Zahvaljujući tome digitalne kompanije sve češće zaključuju da im je povrat na investiciju u tisak u porastu.

Drugi faktor je sve veći udio koji među potrošačima u zapadnom svijetu uzima generacija od najmanjih nogu okružena digitalnim sadržajima. Njima arhaični tiskani magazini zapravo predstavljaju novost te čitanje i listanje klasičnog časopisa omogućuje im da se na trenutak 'isključe' iz digitalne okoline i posvete jednoj temi, odnosno jednom mediju.

No optimizam koji budi obnovljeni interes za tiskanim izdanjima treba uzeti s mjerom opreza. Među pionirima koji su vlastiti brend poželjeli proširiti i ojačati izdavanjem časopisa nalazi se talijanski modni div Benetton. Poznata po svojim reklamnim kampanjama koje su na provokativan način usmjeravale pažnju javnosti na razne društvene probleme, kompanija je još 1991. pokrenula tiskani magazin imenom Colors. Svako izdanje bilo je posvećeno jednoj društvenoj temi i Colors se pokazao vrlo traženim i kritički hvaljenim časopisom koji se mogao kupiti i na kioscima ili se moglo pretplatiti na njega.

Unatoč tome, posljednji tiskani broj objavljen je 2014. godine i tek je ove godine brend kao 'urednički eksperiment' obnovljen na Instagramu. Bez dodatnih podataka nije lako procijeniti je li mu presudio manjak interesa čitatelja ili manjak interesa vlasnika i izdavača za daljnje izlaženje, no slučaj je svakako poučan za one koji bi, temeljem poteza digitalnih kompanija, mogli očekivati novi preporod u tiskanim časopisima. Spomenuti časopis airbnbmag pak imao je svojeg neuspješnog prethodnika imenom pineapple, čiji je otisnut samo jedan broj.

Oživljavanje tiskanih izdanja nije ograničeno isključivo na digitalne kompanije i njihove nove eksperimente. Među poznatim etabliranim magazinima postoje primjeri uspješnih prilagodbi novoj situaciji. Jedan od njih je poznati menadžerski časopis Harvard Business Review. Magazin o upravljanju kompanijama koji izdaje sveučilište Harvard prije dvije godine srezao je broj tiskanih godišnjih izdanja s 10 na šest, no taj je potez rezultirao povećanjem broja pretplatnika za 10 posto. Iz uredničkih krugova moglo se čuti da im je manji broj izdanja omogućio da se onim preostalima puno bolje posvete, što je rezultiralo višom kvalitetom, kako samog tiskanog izdanja, tako i dodatnih digitalnih materijala.

Slično se dogodilo s časopisom Popular Science. Pokrenut prije gotovo 150 godina kao mjesečnik, lani je postao tromjesečnik te je čak povećana cijena pretplate, ali su u medijima objavljeni podaci da je redizajn u konačnici rezultirao većim prinosom na oglase u odnosu na razdoblje prije promjena.

Cijela situacija s novim tiskanim magazinima podsjeća na brojne primjere u kojima bi se neku industriju, nakon tehnoloških inovacija, proglasilo 'mrtvom'. Televizija je trebala presuditi radiju, magnetna vrpca vinilnim pločama, kao i nešto kasnije kompaktni diskovi; emitiranje audiovizualnih sadržaja preko interneta trebalo je presuditi CD-ovima i DVD-ovima, a suvremeni elektronički čitači knjigama.

Iako su nove tehnologije svakako donijele preokrete na tržišta, stare tehnologije su se nakon prilagodbe na nove uvjete ipak uspijevale nekako održati. Novinski i magazinski tisak, čini se, također prolazi kroz sličnu prilagodbu. Nekadašnjim udjelima na tržištu više se vjerojatno ne može nadati, no zadržat će dio publike, i privući nešto nove, koja će i dalje smatrati da od tiskanih časopisa ima koristi. Čak i ako je to tek čišćenje za nestašnim kućnim ljubimcem.