Posebna vrsta turbine dominirala je u industriji iskorištavanja energije vjetra: horizontalna osovina vjetroturbine. To je visoki stup koji podupire ogromne oštrice što se okreću, ostavljajući dojam svojevrsne svemirske vjetrenjače, piše IFL Science.

Norveška tvrtka Wind Catching Systems, koju su uz Asbjørna Nesa, osnovali Arthur Kordt i Ole Heggheim, planira izgraditi sustav dovoljno konkurentan bez državnih subvencija. Oni smatraju da postojeće vjetroturbine na moru nisu najučinkovitije jer koriste princip zasnovan još na starim kopnenim vjetrenjačama.

Istraživanje novog koncepta rezultiralo je sustavom koji se sastoji od više malih generatora umjesto jedne velike turbine. Windcatcher koncentrira 117 malih rotora u jednom sustavu, svaki s kapacitetom od jednog megavata u okviru visokom 300 metara.

Sustav namjeravaju instalirati na plutajuću platformu usidrenu na moru, slično kao što se platforme koriste za vađenje nafte i plina. Prednost je u tome što se platforma ne mora postaviti na otvorenom moru.

Koncentriranjem rotora zauzima se 80 posto manje prostora od konvencionalnih sustava. Windcatcher bi mogao, tvrde Norvežani, opskrbiti 80.000 kućanstava električnom energijom i generirati oko pet puta više energije godišnje od najvećih pojedinačnih turbina na svijetu.

Utemeljitelji sustava za hvatanje vjetra oslanjaju se na svoje iskustvo u pomorskoj i naftnoj industriji.

'Tehnologija stvaranja plutajuće strukture na moru dobro je poznata, posebno u industriji nafte i plina. Imate naftne platforme koje su fiksirane za morsko dno i nepokretne. Iako turbine nisu novost, inovativan dio je dizajn – način na koji sve to spajate u sustav koji se razlikuje od svega ostalog na tržištu', rekao je za IFLS Ronny Karlsen, financijski direktor tvrtke Wind Catching Systems AS.

Jedan od glavnih problema vjetroelektrana na moru su troškovi održavanja – rad i održavanje obično mogu činiti 25-30 posto ukupnih troškova životnog ciklusa vjetroelektrane. U tom pogledu 'hvatač vjetra' je u prednosti, objašnjava Karlsen.

'S vjetrovima na moru, trenutačno vam je potrebno mnogo specijaliziranih plovila s dizalicama da biste došli do turbina', objasnio je za IFLS. 'Ono što ćemo učiniti je izgraditi sustav dizala da bismo smanjili operativne troškove', dodao je.

Još jedna briga za obnovljivu energiju u budućnosti je kako optimalno povećati potencijalnu proizvodnju. Iako su u tom smjeru učinjeni značajni pomaci u pogledu energije vjetra, Karlsen je objasnio IFLS-u da još uvijek postoje neke prepreke koje je potrebno prevladati.

'S konvencionalnim turbinama, kad brzina vjetra dosegne 12 metara u sekundi - počet će naginjanje oštrica. Električna energija će se i dalje proizvoditi, ali se neće povećavati ona koja se dobiva pri snazi vjetra od 12 m/s. To se događa kako ne bi došlo do prebrzog okretanja oštrica. Oštrice u 'hvataču vjetra' mogu se vrtjeti mnogo brže, i do brzine vjetra od 17 ili 18 m/s', objasnio je.

'Postoji i nešto što se naziva multirotorni učinak: testovi pokazuju da kombiniranjem nekoliko malih rotora postavljenih blizu oni zajedno proizvode više snage nego da svaki stoji zasebno', rekao je Karlsen za IFL Science.

Iako mu je dizajn vrlo impresivan, 'hvatača vjetra' nećemo tako brzo vidjeti u oceanima. Za sada se tvrtka u kolaboraciji s inženjerima u Politecnico di Milano fokusira na razvoj tehnologije koja se nalazi iza inovacije.

Ako sve bude išlo po planu, Karlsen objašnjava da bi 'hvatač vjetra' trebao biti spreman za izgradnju sljedeće godine, a samu konstrukciju na vodi možemo očekivati do 2023. ili 2024. godine.