Kada netko Nataliju Pouzyreff pita o najvećem i najskupljem europskom projektu naoružanja u idućim desetljećima, onda zastupnica Francuskog parlamenta i članica Odbora za obranu govori o viziji jake Europe: „Ono što mi želimo je sustav koji bi nam omogućio dominaciju u zračnom prostoru, kako bi bili sposobni prvi intervenirati na svakom mjestu na kojem mi to želimo."

Zastupnica stranke francuskog predsjednika La République en Marche oduševljena je mogućnostima FCAS-sustava za zračne borbe. Future Combat Air System ne sastoji se samo od nasljednika aktualne generacije borbenih zrakoplova tipa Rafale i Eurofighter, u sustavu FCAS su predviđeni i dronovi, integracija satelita u vođenje borbi, odnosno sigurni transport podataka. Uz pomoć FCAS-a, tako se barem može shvatiti iz riječi Natalije Pouzyreff, Europa će opet biti ravnopravna konkurenciji i na vojnom planu, piše Deutsche Welle.

Ali proći će još neko vrijeme prije nego što bude spremno to oružje za konflikte budućnosti. Najranije 2040. bi se FCAS mogao staviti na raspolaganje Njemačkoj, Francuskoj i Španjolskoj – pod uvjetom da taj projekt u međuvremenu ne propadne.

Projekt, koji su prije četiri godine pokrenuli savezna kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron, trenutno se nalazi u prvoj odlučujućoj fazi. Samo još nekoliko dana su vlade uključenih EU-članica dale tvornicama oružja koje sudjeluju u realizaciji projekta, kako bi koncerni postigli dogovor oko „održive podjele posla". Radi se o radnim mjestima, tehnološkom vodstvu i kompliciranim pravilima koja se tiču patenata.

"Možemo reći da se nalazimo pred dobrim rješenjem oko proizvodnje zrakoplova. Ali moramo riješiti neka pitanja sa Španjolskom i postoje otvorena pitanja vezana uz intelektualno vlasništvo", tako je njemačka ministrica obrane Annegret Kramp-Karrenbauer sažela pregovore u Parizu.

Cijelu je stvar dodatno zakomplicirao ulazak Španjolske kao ravnopravnog partnera u njemačko-francuski projekt. Francuski proizvođač zrakoplova Dassault, koji bi trebao preuzeti vodeću ulogu u realizaciji borbenog aviona, u posljednje vrijeme se osjećao zakinutim. Airbus (kao projektni partner Dassaulta) sada „zastupa" Njemačku i Španjolsku, znači dvije zemlje – a Dassault samo jednu. I zato se u Francuskoj ima osjećaj da su druga dva partnera dominantnija, piše Deutsche Welle.

Hoće li se u okviru FCAS-a žrtvovati industrijska dostignuća Francuske? To su pitanje u ožujku zabrinuti parlamentarci u Parizu tijekom zasjedanja Senata postavili Ericu Trappieru, šefu Dassaulta. I taj je menadžer onda pred zastupnicima naglas razmišljao o mogućim alternativama – uključujući i razvoj zrakoplova u vlastitoj režiji, bez EU-partnera.

Otprilike u istoj fazi pregovora je propao posljednji projekt Njemačke i Francuske. Radilo se o razvoju zajedničkog borbenog zrakoplova, bilo je to sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća. Nakon što su 1984. potpisani prvi ugovori, samo nekoliko mjeseci kasnije se raspao savez nekolicine europskih zemalja. Jednostavno se nisu mogle dogovoriti oko opreme, tko će imati vodeću ulogu u sustavu, te o podjeli posla. Francuska je onda na svoju ruku razvila Rafale, a Njemačka (između ostaloga s Velikom Britanijom i Španjolskom) Eurofighter. Sada se planira da oba tipa borbenih aviona „naslijedi" FCAS.

Delphine Deschaux-Dutard ipak ne vjeruje da će se povijest ponoviti. Znanstvenica sa Sveučilišta Grenoble podsjeća na budžetske okvire: „Mislim da kod ovog projekta veliku težinu imaju financijski aspekti. Očito i više od europske retorike i činjenice da se u Europi mora surađivati jednostavno zato što to želi tijek povijesti.”

I zastupnica Pouzyreff je uvjerena da bi samostalno razvijanje projekta teškog više milijardi eura "preopteretilo francusku državu”. Francuska već sad "stenje” pod dužničkim teretom u visini od 116% BDP-a, financijski manevarski prostor je ograničen, piše Deutsche Welle.

A koliko je FCAS važan za Francusku, to je Pouzyreff prije nekoliko tjedana osobno objasnila kolegicama i kolegama u Berlinu: „Tijekom tih razgovora sam stekla dojam da ni Nijemci ne žele biti ovisni o tehnologiji koja ne potječe iz Europe." I dodala kako ima osjećaj da se približavaju strateški interesi dviju zemalja.

U ovom trenutku je ipak nejasno hoće li Njemačka još tijekom ovog legislativnog razdoblja (izbori za novi Bundestag se održavaju koncem rujna) dati zeleno svjetlo za predstojeću gradnju „demonstratora", dakle prve faze prototipa, koji bi trebao biti gotovo za pet godina.

U Francuskoj oko ovog pitanja odlučujuću ulogu ima predsjednik, a kod strateških vojnih projekata vladine planove uglavnom podržavaju čak i ekstremna ljevica i desnica. U Njemačkoj se savezna vlada redovito mora namučiti da bi dobila podršku zastupnika. Vremenski rokovi su vrlo tijesni.

Ako vojni koncerni do konca travnja uspiju postići dogovori i predočiti kako namjeravaju podijeliti posao po pitanju patenata, onda vlade triju zemalja moraju najprije postići konsenzus oko tog rješenja. Ali u Njemačkoj to nije sve – o svemu mora odlučiti i Bundestag. Njemački parlament bi do konca lipnja u tom slučaju morao odobriti financiranje.

A to sve znači da ima jako mało vremena za uobičajenu parlamentarnu proceduru. Ako ne bude konkretne odluke do ljetne pauze, može se očekivati da će projekt jedno duže vrijeme biti politički „zakočen”. Nakon njemačkih saveznih izbora u rujnu ove godine, u proljeće iduće godine u Francuskoj slijede predsjednički i parlamentarni izbori.

Branša je zabrinuta i zbog mogućeg sudjelovanja Zelenih u novoj izvršnoj vlasti u Njemačkoj. Kako bi se oko borbenog zrakoplova mogla pozicionirati vlada koju formira stranka Zeleni? Zrakoplov koji se razvija i sa ciljem da može biti i nosač francuskog nuklearnog naoružanja? Podrška aktualne njemačke vlade u trenutnoj, odlučujućoj fazi projekta je jasna – i sve sumnje je tijekom nedavnog posjeta Parizu otklonila ministrica obrane Annegret Kramp-Karrenbauer.

Ako Bundestag već prije ljetne parlamentarne pauze odobri daljnje financiranje projekta, to bi značilo da partneri imamu sigurnost planiranja sljedeće faze FCAS-a. A kako će se stvari razvijati nakon toga? To je još uvijek otvoreno, zaključuje Deutsche Welle.