Stupce financijskih i poslovnih medija ovih dana ispunile su vijesti o Netflixu, američkoj kompaniji koja pruža uslugu gledanja filmova i serija preko interneta. Povod vijestima su bile dobre brojke o rastu broja pretplatnika Netflixa u trećem kvartalu ove godine, posebno nakon što je u prethodnom tromjesečju kompanija razočarala investitore manjim brojem novih pretplatnika od onoga što se očekivalo. Cijena dionice je sredinom tjedna nakratko skočila za 6,5 posto iako se u idućih nekoliko dana vratila na razinu koju je imala prije objave dobrih brojki.

S novih sedam milijuna pretplatnika pridošlih tijekom ljetnih mjeseci Netflix se danas hvali s njih više od 137 milijuna, i to u 190 država svijeta. Financijski uspjeh u skladu je s tim brojkama - tržišna vrijednost kompanije se ovih dana kreće oko 150 milijardi dolara, a prihodi rastu iz godine u godinu: 2014. su iznosili 5,5 milijardi dolara, a lani 11,7 milijardi dolara, uz neto dobit od gotovo 560 milijuna dolara. Brojke za prva tri tromjesečja ove godine pokazuju siguran daljnji rast jer su prihodi do kraja rujna bili tek stotinjak milijuna dolara niži od cjelogodišnjeg lanjskog iznosa.

Biti u centru pažnje za Netflix posljednjih godina nije nikakva novost. Kompaniju se zbog njenog poslovnog modela redovito proglašava revolucionarom u medijskoj industriji, a dio tržišta koje je zauzela žele joj kopiranjem preuzeti i drugi tehnološko-medijski giganti poput Amazona i još nekih. No unatoč sadašnjoj popularnosti, Netflix ima relativno dugu povijest (barem kad su u pitanju suvremene tvrtke internetskih tehnologija) - stariji je od Googlea i samo tri godine mlađi od Amazona.

Netflix su 1997. godine osnovali Reed Hastings i Marc Randolph, a Hastings se i danas nalazi na čelu kompanije. Za razliku od mnogih legendarnih početaka velikih tehnoloških kompanija koje su skromno kretale s nekoliko dolara i puno entuzijazma iz raznih garaža razasutih po Kaliforniji, Netflix je imao nešto jače temelje.

Hastings je prije Netflixa imao kompaniju Pure Software, koja se bavila pronalaskom i rješavanjem problema u računalnim programima i softveru drugih kompanija. Zahvaljujući ogromnom poslovnom uspjehu i nakon spajanja s drugom tvrtkom (i s novim imenom), Pure Atria je 1997. prodana za 700 milijuna dolara, što je do tada bila najvrednija takva transakcija u Silicijskoj dolini.

Randolph, koji je bio zaposlen u Pure Atriji, tada je s Hastingsom, koji je investirao početnih 2,5 milijuna dolara, osnovao Netflix kao tvrtku za online iznajmljivanje tada još uvijek relativno novih DVD filmova. S poslovanjem je Netflix počeo 1998. i to tako da bi korisnici preko interneta zadužili DVD koji bi im onda stigao poštom, a tako bi ga i vratili. Kao prva takva usluga u svijetu Netflix je na početku imao tridesetak zaposlenika i nešto manje od tisuću filmova za posudbu, što je bilo gotovo sve što se uopće u to doba moglo naći na DVD-u.

Još iz tog razdoblja potječe konkurentska borba s Blockbusterom, kompanijom koja je također iznajmljivala filmove, ali je to radila u klasičnim poslovnicama. Netflix se relativno brzo riješio modela naplate po pojedinačnom filmu i uveo mjesečnu pretplatu, no to mu nije donijelo uspjeh. S tristotinjak tisuća pretplatnika i poslovanjem u gubicima, Netflix se 2000. godine ponudio na preuzimanje Blockbusteru i to za 50 milijuna dolara.

Hastings i Randolph su predlagali da će oni voditi poslovanje na internetu (uz novo ime blockbuster.com), a Blockbuster bi bio zadužen za ostatak poslovanja. U Blockbusteru, koji je 2004. godine zapošljavao više od 80 tisuća ljudi na devet tisuća lokacija, da bi deset godina kasnije neslavno propao, odbili su ponudu, što se u međuvremenu ispostavilo kao jedna od većih grešaka u povijesti biznisa.

Netflixu je konačno krenulo 2002. godine, kad je na tržištu pala cijena uređaja za reprodukciju DVD-ova. Iste godine izlistali su dionice na burzi, a prvi profit kompanija je ostvarila 2003. Do 2005. Netflix je dnevno svojim pretplatnicima, kojih je bilo više od četiri milijuna, slao milijun DVD-ova. Kao što je uspješno uhvatio val rasta popularnosti DVD-a, Netflix je nekoliko godina kasnije još uspješnije uhvatio razdoblje rasta kapaciteta internetskih veza i s njime povezanog rasta popularnosti pregledavanja videosadržaja preko interneta, kojem je kumovao Youtube.

Do kraja prošlog desetljeća kompanija je pretplatnicima za gledanje preko interneta već nudila 12 tisuća filmova i serija, a vrlo uspješnim se pokazao i njen sustav preporuka koji pretplatnicima temeljem dotad gledanih sadržaja sugerira druge filmove i serije koji bi ih mogli zanimati. Ipak, uspjeh Netflixa nije samo posljedica njegove vlastite poslovne politike.

Istovremeno s rastom pristupa internetu i sadržaja koji su dostupni preko njega, veliki medijski konglomerati koji su nudili kabelsku televiziju, a koja je svojom ponudom najbliži konkurent Netflixu, nabijali su cijene opravdavajući ih ekskluzivnim sadržajima koji su bili dostupni samo preko njihovih kanala. Takva im se taktika obila o glavu te je broj pretplata na kablovsku televiziju već godinama u padu, da bi Netflix u medijima dobio dijelom zaslužen nadimak 'krvnika' kabelskih kompanija.

Početkom 2013. Netflix je u Sjedinjenim Američkim Državama i na nekolicini stranih tržišta već imao gotovo 30 milijuna pretplatnika, da bi do danas porastao na ranije spomenute brojke. Kompanija je tako postala jednim od najvećih revolucionara u internetskom poslovanju – u rangu Googlea, Facebooka i Amazona – iako joj danas uspjeh ne ovisi samo o broju pretplatnika. Kao i nekolicina kablovskih kompanija koje se još uvijek uspijevaju održati, Netflix se okrenuo i kreiranju vlastitih originalnih sadržaja, filmova i serija.

Prema vijestima objavljenim ovih dana, od predviđenih 13 milijardi dolara prihoda za ovu godinu, čak 85 posto bit će odvojeno za razvoj i snimanje novih filmova i serija. Američki poslovni magazin Forbes piše da je to više nego što će na novi sadržaj potrošiti 'bilo koji holivudski studio'. Pretplatnici Netflixa time bi trebali dobiti više od 80 novih filmova dok će Warner Brothers, holivudski div, snimiti njih samo 23, a Disney samo 10.

Analitičari stoga komentiraju da za buduće poslovanje Netflixa nije upitno hoće li imati pretplatnike, nego koliko će biti uspješan u proizvodnji novih sadržaja i kako će se nositi s tim troškovima. Povijest pokazuje da je snimanje filmova i serija vrlo rizičan posao koji može donijeti visoke prihode, ali i enormne gubitke. Netflix, koji još i danas manji dio prihoda ostvaruje iznajmljivanjem DVD-ova, dosad je imao dosta sreće što je uspio uhvatiti nekoliko ključnih trenutaka na tržištu koji su mu omogućili rast na sadašnju razinu. Kolo sreće se sigurno okreće, upozoravao je i bez blagodati interneta Gundulić, no u Netflixu se nadaju da je trenutak u kojem će ono krenuti dolje za njih još daleko.