'Europska komisija misli da Hrvatska može bolje, a naš potpredsjednik Grčić uvjeren je da je postojeći svijet najbolji od svih svjetova', prokomentirala je Martina Dalić Grčićevo oduševljenje time što smo izbjegli sankcije, ističući da Vlada nema političke volje za provođenje reformi od kojih je temeljna upravo reforma javne uprave.

Dalić je još krajem prošle godine Hrvatskom saboru na razmatranje dala paket zakonskih prijedloga kojima predlaže reformu državne uprave. Između ostaloga, predložila je smanjivanje broja državnih dužnosnika i brisanje odredbi o dodatku na staž za državne dužnosnike. Osim toga, predložila je reformu sustava plaća i vrednovanja rada temeljenog na rezultatima rada, stručnosti i učinkovitosti, a koje bi uključivalo povećanje ili smanjenje plaća ovisno o rezultatima rada. Sabor je o njezinom prijedlogu raspravljao početkom ožujka, ali su reforme podržali samo zastupnici HDSSB-a i nezavisni zastupnik Slavko Linić.

'Najteži zahtjev u reformi javne uprave je njena depolitizacija. Ona predstavlja prekid s ustaljenim načinom vođenja politike, a tome su poprilično visoki otpori', naglasila je Dalić. Predlaže da se upravljački kadar u javnoj upravi bira na javnim natječajima na mandat od pet godina. Kada je riječ o sustavu nagrađivanja, smatra da je potrebno uvesti jedinstven sustav upravljanja plaćama i vrednovanjem rada, čiji je cilj jačanje rezultata rada, stručnosti i efikasnosti.

'U usporedbi s drugim novim članicama Europske unije, u Hrvatskoj je javna uprava prevelika, preskupa i nedovoljno učinkovita', rekla je Sanja Mađarević Šujster iz Svjetske banke, ističući Slovačku, Estoniju i Irsku kao primjere država s fleksibilnom i učinkovitom javnom upravom.

Naglasila je kako državnu upravu treba što prije profesionalizirati i uvesti sustav plaća za cijeli javni sektor koji se temelji na nagrađivanju za rezultate rada, a ne, kao što je to sada, na godinama staža i drugim diskrecijskim naknadama, njih više od 40.

Upozorila je da ne postoji strateško promišljanje tako da je često porast broja službenika neusklađen s potražnjom za uslugama. Kao primjer navela je sustav obrazovanja u kojem raste broj zaposlenih, a smanjuje se broj učenika. U pravosuđu pak postoji nesrazmjer broja zaposlenih s rezultatima i kvalitetom usluga. O tome svjedoči natprosječan broj sudaca i ogroman broj neriješenih predmeta.