Prema zadnjem popisu Svjetskog vijeća za zlato (World Gold Council), najveće rezerve zlata i dalje ima SAD. Amerikanci su vlasnici 8133,5 tona i uvjerljivo su na prvom mjestu ispred Njemačke (3373,6), Italije (2451,8), Francuske (2436) i Rusije (1857,7)
U našem bližem susjedstvu najviše zlata ima Srbija, 19,4 tona. Slijedi Makedonija sa 6,9 tona, Slovenija s 3,2 tone i Bosna i Hercegovina s tri tone.
Hrvatska je, uz Norvešku, jedina zemlja u Europi koja nema vlastite zlatne rezerve.
Nema ih od 2001. godine, kad je Hrvatska narodna banka (HNB), za vrijeme mandata Željka Rohatinskog, prodala sve svoje zlatne rezerve.
vezane vijesti
Nakon sporazuma o podjeli dijela imovine bivše Jugoslavije, koja se nalazila u Banci za međunarodna poravnanja u Baselu (BIS) u travnju 2001. godine, Hrvatska je postala vlasnica 13,12 tona zlata koje je tada vrijedilo oko 115 milijuna dolara. HNB je zlato prvo pretvorio u kratkoročne depozite, odnosno pohranio ga je u komercijalnim bankama po određenoj vrijednosti na koju se po isteku depozita isplati kamata.
Na to su se u središnjoj banci, objašnjeno je, odlučili iz nekoliko razloga. Prvo jer je cijena zlata nestabilna i ovisi o nepredvidljivom tržištu, dok depoziti imaju fiksnu kamatu i zarada se može predvidjeti.
Drugi razlog je to što portfelj HNB-a nije zaštićen od pada cijene zlata, a treći što eventualna dobit od rasta cijena zlata ide direktno u kapital HNB-a i nije uplativa u državni proračun, što nije slučaj sa zaradom od kamata na depozite.
Nakon što su depoziti dospjeli HNB je u rujnu 2001. prodao zlato za 277,78 dolara za uncu. Ukupna zarada, u konačnici, uključujući kamate na zlatni depozit, iznosila je 2,37 milijuna dolara.
Osim spomenutih 13,12 tona zlata, Hrvatska je 2004. i 2005. dobila 23 posto udjela u zlatu pohranjenom kod središnje banke Francuske i u poslovnoj banci Credit Suisse u Zürichu. To je pak zlato prodano po nalogu tadašnjeg Ministarstva financija Ivana Šukera, koje je bilo nadležno za raspolaganje imovinom bivše SFRJ.
Prodaja je obavljena u studenom 2005. godine u dvije transakcije u ukupnoj vrijednosti nešto većoj od 31 milijun američkih dolara. Taj je novac prenesen na poseban devizni račun državnog proračuna koji se vodi kod HNB-a.
