U našem bližem susjedstvu najviše zlata ima Srbija, 19,4 tona. Slijedi Makedonija sa 6,9 tona, Slovenija s 3,2 tone i Bosna i Hercegovina s tri tone.

Hrvatska je, uz Norvešku, jedina zemlja u Europi koja nema vlastite zlatne rezerve.

Nema ih od 2001. godine, kad je Hrvatska narodna banka (HNB), za vrijeme mandata Željka Rohatinskog, prodala sve svoje zlatne rezerve.

Nakon sporazuma o podjeli dijela imovine bivše Jugoslavije, koja se nalazila u Banci za međunarodna poravnanja u Baselu (BIS) u travnju 2001. godine, Hrvatska je postala vlasnica 13,12 tona zlata koje je tada vrijedilo oko 115 milijuna dolara. HNB je zlato prvo pretvorio u kratkoročne depozite, odnosno pohranio ga je u komercijalnim bankama po određenoj vrijednosti na koju se po isteku depozita isplati kamata.

Na to su se u središnjoj banci, objašnjeno je, odlučili iz nekoliko razloga. Prvo jer je cijena zlata nestabilna i ovisi o nepredvidljivom tržištu, dok depoziti imaju fiksnu kamatu i zarada se može predvidjeti.

Drugi razlog je to što portfelj HNB-a nije zaštićen od pada cijene zlata, a treći što eventualna dobit od rasta cijena zlata ide direktno u kapital HNB-a i nije uplativa u državni proračun, što nije slučaj sa zaradom od kamata na depozite.

Nakon što su depoziti dospjeli HNB je u rujnu 2001. prodao zlato za 277,78 dolara za uncu. Ukupna zarada, u konačnici, uključujući kamate na zlatni depozit, iznosila je 2,37 milijuna dolara.

Osim spomenutih 13,12 tona zlata, Hrvatska je 2004. i 2005. dobila 23 posto udjela u zlatu pohranjenom kod središnje banke Francuske i u poslovnoj banci Credit Suisse u Zürichu. To je pak zlato prodano po nalogu tadašnjeg Ministarstva financija Ivana Šukera, koje je bilo nadležno za raspolaganje imovinom bivše SFRJ.

Prodaja je obavljena u studenom 2005. godine u dvije transakcije u ukupnoj vrijednosti nešto većoj od 31 milijun američkih dolara. Taj je novac prenesen na poseban devizni račun državnog proračuna koji se vodi kod HNB-a.