istražili smo

Zbog suše ove godine neće biti dovoljno domaćeg krumpira: Rješenje je uvoz, no veliko je pitanje koliko ćemo ga plaćati

03.08.2022 u 08:57

Bionic
Reading

Ova je godina je bila nepovoljna za sadnju i uzgoj krumpira zbog velike suše, koja i dalje traje. Krumpir voli umjerenu klimu s dobro raspoređenim oborinama i temperature koje ne prelaze 28 stupnjeva Celzijeva. Iznad tog temperaturnog praga prestaje razvoj gomolja i broj plodova se smanjuje, ali unatoč svim nepovoljnim faktorima, očekuje se da će Hrvatska ove godine proizvesti deset posto krumpira više nego lani, što i dalje nije dovoljno za opskrbu našeg tržište zbog čega će se morati posegnuti za uvozom

Uvjeti u svibnju i lipnju bili su nepovoljni za krumpir. Koliko će iznositi manjak, nije poznato. Ipak, dramatične nestašice neće biti, no ti će izazovi utjecati na višu cijenu krumpira i proizvođači će je morati dizati zbog većih troškova.

S istim se, ako ne i većim problemima s urodom suočavaju vodeći proizvođači u Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, pa i Poljskoj.

U Belici se prinosi krumpira za jelo kreću od 20 do 25 tona po hektaru, a farmerskog sjemena oko 16 do 17 tona, otkriva nam Damir Mesarić, poljoprivrednik iz Belice i predsjednik Udruge međimurskih proizvođača merkantilnog krumpira. Lani je to iznosilo 12 do 15 tona po hektaru.

'Već treću godinu imamo problema'

'Urod će biti nešto veći, ali to neće biti dovoljno da se opskrbi Hrvatska. Prvi problem je suša, a drugi to što se općenito, kod nas i u Europi, sadilo manje krumpira. Danas je lakše saditi pšenicu, znate da neće biti problema s cijenama, dok je krumpir intenzivna, osjetljiva kultura kojoj se treba posvetiti, od zaštite do skladištenja, a potom i cijene, što se mnogima jednostavno ne da. Stagnacija proizvodnje osjeti se i kod nas i vani. Česta su sušna razdoblja, promjene temperatura i toplinski udari.

Pokušali smo s navodnjavanjem, no to je složeno rješenje koje nije dugoročno ako se nastave ovakvi vremenski uvjeti. Nije jednostavno općenito za kulture koje se uzgajaju na otvorenom. Već treću godinu imamo problema. Hrvatska će se moći snaći uvozom, no pitanje je kolike će biti cijene', kaže Mesarić.

Vađenje krumpira
  • Vađenje krumpira
  • Vađenje krumpira
  • Vađenje krumpira
  • Vađenje krumpira
  • Vađenje krumpira
    +2
Vađenje krumpira Izvor: Cropix / Autor: Dusko Marusic

U Belici otkupna cijena krumpira u rinfuzi iznosi 2,50 do 2,70 kuna. Ona se otkupljuje s prikolicom u kojoj proizvođač dovozi krumpir, no tu su i troškovi pakiranja, prijevoza, a sve ovisi o količini. 'To je niz troškova koji se samo povećavaju. Cijene u trgovinama su visoke, a tu proizvođač ne može ništa, pa ni država, jer je PDV sad na pet posto', kaže Mesarić. Uz poskupljenje cijena gnojiva, više su cijene pesticida, ali i plavog dizela.

Velik im problem predstavlja visok skok cijena energenata. Visoke cijene struje tek čekaju proizvođače koji sve rade na struju, a najesen slijedi novi udar, posebno prilikom spremanja krumpira u skladišta.

'Više nije socijalna kategorija'

'Očekujem da će cijena struje biti dvostruko veća. S krumpirom je sve teže raditi; to više nije socijalna kategorija kad se znalo da je jeftin, a troškovi su veliki. Trgovci se snalaze direktno preko proizvođača ili otkupljivača. Cijene diktira europsko tržište, a s obzirom na to da su i oni u problemima, dodatno će poskupjeti, no ne možemo još znati koliko. Porasla je i cijena sjemena, potrebno je zaštititi imanje, a sredstva su skupa. Plaćamo danak svemu. Pitamo se kome ćemo prodavati krumpir? Ljudi nemaju novca. U problemu je i Ukrajina, a koja je imala veliku proizvodnju, bila je samodostatna, plasirale su se tamo velike količine sjemenske robe, no krumpir nije zasađen zbog rata i sjeme je propalo', kaže Mesarić.

Njemu kao jednom od vodećih proizvođača, kaže, dobro ide jer se krumpir plasira na turističke lokacije u Hrvatskoj, od Dalmacije do Zagreba. 'Krumpira sigurno neće nestati, pitanje je samo cijene. Netko će možda uvoziti krumpir niže kvalitete po nižoj cijeni, netko po višoj. U centrima se često najviše proda onaj koji najviše košta. Problem je i porijekla, a premda imamo zajamčenu sljedivost, problem je kada onaj izvana označe kao da je naš', kaže Mesarić.

Pohvaljuje i komunikaciju s Ministarstvom poljoprivrede, a koje dva-tri puta mjesečno kontaktira s njim kako bi izvidjeli situaciju, stoga situacija nije tek prepuštena slučaju, već, tvrdi Mesarić, rade koliko je to u njihovoj moći.