Statistički ured Europske unije Eurostat ovih dana objedinio je niz podataka vezanih uz kvalitetu života u Uniji, a oni pokazuju da građani Hrvatske uglavnom pobolijevaju i umiru češće od prosjeka, čime se potvrđuje općenit stav u javnosti da kod nas postoji puno prostora za poboljšanje kvalitete života. Iako su neke od brojki koje navodi Eurostat stare po dvije ili tri godine, radi se o tipu podataka koji se ne mijenjaju bitno iz godine u godinu, tako da usporedbe i brojke uglavnom daju realnu sliku i za danas.

Već i opći podatak o očekivanom trajanju života pokazuje da nam vlastiti način življenja u prosjeku uskraćuje nekoliko godina u odnosu na neke druge države. Tako podatak za 2015. godinu pokazuje da je očekivano trajanje života muškaraca u Hrvatskoj tada bilo tri i pol godine kraće od prosjeka EU-a. Hrvatskim muškarcima se predviđalo prosječno 74,4 godine života, dok je taj prosjek u EU iznosio 77,9 godina. Na prvi pogled nešto kraći život s domaćim političarima na čelu države možda može izgledati i kao blagoslov, no bez obzira na to, podatak je prije svega indikativan o situaciji u kojoj živimo.

Među članicama EU-a, inače, najdulje očekivano trajanje života imaju muškarci u Švedskoj, u prosjeku 80,4 godine, a društvo im u povlaštenoj grupi onih za koje se očekuje da će živjeti barem 80 godina još čine Španjolci, Talijani i Luksemburžani. Na suprotnoj strani životnog spektra nalaze se Litva i Latvija, čiji muškarci jedini u EU imaju očekivano trajanje života ispod 70 godina, tako da u usporedbi s njima Hrvati mogu biti sasvim zadovoljni.

Otprilike ista situacija važi za žene. Prosjek očekivanog trajanja života u EU bio je 83,3 godine, a u Hrvatskoj 80,5 godina. No za razliku od muškaraca, prosječno trajanje života žena u Hrvatskoj je nešto bliskije onima sa samog dna tablice, odnosno žene u Hrvatskoj u usporedbi s ostalima u Uniji stoje nešto lošije od domaćih muškaraca. Najkraće očekivano trajanje života imaju Bugarke (78,2 godine), Rumunjke (78,7), Mađarice (79) te žiteljice Latvije (79,5) i Litve (79,7). Na vrhu tablice nalaze se Španjolke (85,7) i Francuskinje (85,5 godina).

Među podacima koje navodi Eurostat nalazi se i udio stanovnika starijih od 16 godina koji procjenjuju svoje zdravlje 'dobrim' i 'vrlo dobrim'. Prosječno je to u 2016. godini u EU činilo oko dvije trećine, odnosno 67,6 posto stanovnika. Daleko najviši udio građana koji se osjećaju zdravima ima Irska, u kojoj se tako osjeća njih gotovo 83 posto.

Hrvatska je ispod prosjeka te u njoj nešto manje od tri petine građana (59,2 posto) svoje zdravlje ocjenjuje dobrim, no u podacima za Hrvatsku postoji značajan (i neobjašnjen) skok između 2013. i 2014. godine. Naime u 2013. godini udio domaćih građana koji se izjašnjavao da je bio dobra zdravlja iznosio je 46,6 posto, da bi 2014. on naglo skočio na 58,1 posto, odnosno na otprilike sadašnju razinu. Eurostat, nažalost, ne navodi razloge tog naglog skoka.

Sadašnje zdravlje, odnosno ono za koje su dostupni posljednji podaci, otprilike nam je na razini stanovnika Mađarske, u kojoj se zdravima osjeća 59,6 posto stanovnika, Češke (60,4 posto) i Poljske (58,5 posto), dok smo u usporedbi sa susjednom Slovenijom nešto slabiji jer je tamo dobrog i vrlo dobrog zdravlja 64,5 posto građana. Unutar EU-a situacija je najlošija u Litvi, Latviji i Portugalu, u kojima su udjeli onih koji se osjećaju zdravo manji od 50 posto, odnosno na razini na kojoj smo bili i mi prije neobjašnjivog skoka.

O (lošem) zdravlju govori i podatak o broju osoba mlađih od 65 godina umrlih zbog kroničnih bolesti. U prosjeku je u Uniji na 100.000 stanovnika 2014. godine takvih bilo 123,3, dok ih je u Hrvatskoj tada bilo gotovo 50 posto više, odnosno 181,5. Susjedna Slovenija je s brojkom od 128,1 bila puno bliže europskom prosjeku, dok se najmanje smrti od kroničnih bolesti bilježilo u Švedskoj (83,5), na Cipru (85,1), u Italiji (88,3), Luksemburgu (95,9), Španjolskoj (97,4) i Nizozemskoj (98,7).

Hrvatska ipak nije bila među najgorima jer je smrtnost bila bitno viša u Mađarskoj, u kojoj je prosjek iznosio 258 osoba na 100 tisuća stanovnika, a društvo u tom dijelu ljestvice susjedima su radili još i Rumunjska (233,8), Litva (226,7), Latvija (227,6) te Bugarska s prosjekom od 205,7. U cijeloj Uniji prosjekom od 194,5 umrlih najbliže nam je bila Slovačka.

Uz smrtnost od kroničnih bolesti, u Hrvatskoj se u odnosu na prosjek EU-a češće umire i od ozljeda na radu i u prometu. Podaci pokazuju da je prosjek poginulih u prometnim nesrećama 2015. godine u EU iznosio 5,1 ljudi na svakih 100 stanovnika. U Hrvatskoj je ta brojka tada bila bitno viša i iznosila je 8,3, jednako kao i u Litvi i tek nešto niže od Bugarske (9,9), Rumunjske (9,6) i Latvije (9,5). Susjedna Slovenija imala je u prosjeku 5,8 poginulih, a prosječno najmanje mrtvih u prometu imali su Malta (2,5), Švedska (2,6) i Velika Britanija (2,8).

Situacija na poslu je bila slična situaciji u prometu: u Hrvatskoj je 2015. na 100 tisuća zaposlenih u prosjeku pogibalo 2,16 ljudi, dok je prosjek cjelokupne Unije iznosio 1,81. Najmanje nesreća na radu bilo je u Nizozemskoj (0,5), Švedskoj (0,73), Velikoj Britaniji (0,83) te Njemačkoj (0,97). Hrvati ipak na poslu nisu stradavali tako često kao Rumunji, čiji prosjek iznosi 5,56 poginulih na 100 tisuća zaposlenih, a naša je situacija bila čak nešto bolja od one u susjednoj Sloveniji (2,79) i nedalekoj Austriji (3,23).

Ako nas nešto može barem malo utješiti kad je u pitanju kvaliteta života, to je da sve to proživljavamo u relativnoj tišini i miru. Među parametrima kojima EU procjenjuje životnu kvalitetu građana nalazi se i udio stanovništva koje živi u kućanstvima u kojima je bučno. Eurostat pokazuje da je 2016. u Uniji prosječno 17,9 posto stanovništva obitavalo u bučnoj okolini, a Hrvatska i Irska bile su jedine članice u kojima je taj udio bio manji od 10 posto, odnosno u Irskoj je to bilo 7,9 posto stanovnika, a u Hrvatskoj 8,5 posto. U susjednoj Sloveniji taj udio je već viši i iznosi 13,4 posto, a najviše se stanovnika bori s bukom na Malti (26,1 posto) te u Njemačkoj i Nizozemskoj (redom 25,1 posto i 24,9 posto).

Jednako tako, mada od kroničnih bolesti umiremo češće od prosjeka, o tim bolestima barem redovito obavještavamo svoje liječnike. Podaci Eurostata govore da se 2016. godine samo 1,7 posto domaćeg stanovništva starijeg od 16 godina požalilo da nije moglo dobiti medicinski pregled ili njegu, dok taj udio u EU iznosi prosječnih 2,6 posto. Taj parametar je u Hrvatskoj jedan od rijetkih koji iz godine u godinu bilježi poboljšanje te je na sadašnju razinu skliznuo sa 6,3 posto, koliko je iznosio 2010. godine. Najteže u Uniji medicinsku pomoć dobivaju Estonci te ih više od 15 posto procjenjuje da nisu primili potrebnu njegu, a gotovo jednako loša situacija je u Grčkoj (13,1 posto). Na drugom kraju ljestvice nalaze se Austrija i Nizozemska, u kojima se samo 0,2 posto stanovnika može požaliti na izostanak zdravstvene pomoći.

Sukus podataka koje je objavio Eurostat taj je da živimo kraće od prosjeka EU-a, lošijeg smo zdravlja, često odlazimo liječniku, na poslu i u prometu pogibamo češće nego većina stanovništva u Uniji, ali barem imamo mir i tišinu. Da čovjek vrisne.