Predsjedničino vijeće Vladi je poručilo: kroz deset godina kunu treba deprecirati 10 posto! Što to znači? To znači da bi za deset godina, 2027., za jedan euro dobili deset posto više kuna. Primjerice, sada se za euro dobije 7,5 kuna, 2027. bi prema predsjedničinim željama dobili 8,25 kuna.

Što time dobivamo? Prema mišljenju ekonomista koji se protive politici fiksnog tečaja Hrvatske Narodne banke, time bi postali zanimljiviji turistima, a istovremeno bi ojačali izvoz. Prosječan turist iz Njemačke 2027., godine za svoj euro mogao bi kupiti deset posto više robe nego što to može sada, naravno pod uvjetom da svi drugi parametri ostanu isti. Profitirali bi i svi izvoznici koji naplaćuju u eurima.

Recimo, brodogradilište proda brod od 50 milijuna eura. Po sadašnjem tečaju to je 375 milijuna kuna, a ako kuna oslabi deset posto, on u Hrvatskoj vrijedi 412,5 milijuna kuna. Razlika od 37,5 milijuna kuna nije za baciti.

Pa u čemu je onda problem i zašto ne slabimo kunu? Zbog gore spomenutog duga od 693 milijarde kuna. Čak 75 posto tog duga je u stranim valutama – pretežno u eurima, što zagovornici slabljenja kune nekako stalno zaboravljaju, a na što je u četvrtak na HRT-u upozorio guverner HNB-a Vedran Šošić.  Cijela država, poduzeća i građani i svi jedni drugima dugujemo oko 517 milijardi kuna ili gotovo 70 milijardi eura. Ako ponovno pretpostavimo, da će 2027., cijela hrvatska, europska i globalna ekonomija izgledati isto kao što izgleda danas, s deset posto slabijom kunom naš dug bi porastao za sedam milijardi eura (50 milijardi kuna).

Kako bi lakše razumjeli i predočili si ukupan dug države, poduzeća i građana od 70 milijardi eura prikazat ćemo ga kroz osobne financije. Osoba koja prima prosječnu plaću od 6000 kuna tj. 800 eura mjesečno ima godišnji prihod 9600 eura. U svome radnom vijeku od 35 godina, pod također ilustrativnom pretpostavkom da će uvijek imati istu plaću, zaradit će 336.000 eura.

Drugim riječima, naš bi Sizif trebao raditi nešto više od 200.000 godina da bi vratio sav dug izražen u eurima (trebao bi raditi još par tisuća godina da pokrije i dug u kunama i drugim valutama, no to je kao i prva usporedba znanstvena fantastika). Kada bi svaki od četiri milijuna Hrvata godišnje zarađivao 9600 eura i kada bi svaku plaću dao isključivo za vraćanje duga ispalo bi da bi svi trebali dvije godine raditi besplatno, podsjećamo, dužni smo dva BDP-a.

Uvijek ima ali Zagovornici slabljenja kune vjeruju da bi deprecijacija pogurala izvoznike i turizam. Na razini čitave ekonomije to je točno, no pitanje je hoće li izvoznici i turisti toliko profitirati da povuku čitavo gospodarstvo. Da u najboljoj namjeri sutra oslabimo tečaj kune za deset posto, prosječno izvozno poduzeće zarađivalo bi deset posto više u kunama. No tu je opet pitanje duga, jer isto to poduzeće u knjigama vjerojatno ima kredit u eurima pa mu dug raste i poništava svu zaradu.

'Bilance hrvatskih poduzeća su poražavajuće', komentira za tportal ekonomist Guste Santini. Prema podacima Eurostata, hrvatska poduzeća duguju oko 15 puta više u odnosu na prihode koje ostvaruju – drugim riječima, nemaju puno prostora za nove investicije i zapošljavanje, a vrlo često ekonomisti upozoravaju kako je dug poduzeća i veći problem od duga države.

Plenković obećao uvođenje eura Premijer Andrej Plenković početkom godine rekao je kako će njegova Vlada intenzivno raditi na uvođenju eura. Naputci Grabar Kitarović iznenađuju: za uvođenje eura potrebno imati stabilan tečaj uz smanjenje dugova, a slabljenjem kune uvođenje eura se odgađa. 'Plenković i guverner HNB-a Boris Vujčić misle da je bolje uvesti euro kako bi se eliminirao tečajni rizik. Pitanje vezanje tečaja kune i eura, pa čak i dinara i njemačke marke sam ja osobno kritizirao. To danas više nitko ne može kritizirati, to nije primjereno, jer bi deprecijacija kune mogla slomiti cijeli financijski sistem. To bi bio lom sistema, jer gospodarstvo ima tragičnu bilancu, odnos kapitala i obaveza je katastrofalan', napominje za tportal Santini.