Čelnici DIV-a uputili su otvoreno pismo Vladi nezadovoljni što se proces privatizacije odugovlači šest mjeseci nakon prihvaćenja njihove ponude. Upozoravaju da se gomilaju gubici i spominju 'reketare' koje koče proces privatizacije
Zar je moguće da samo mi, poduzeće DIV d.o.o. tvornica vijaka koje se usudilo na međunarodnom natječaju dati svoju ponudu i svoje rješenje za spas Brodosplita d.d. kroz restrukturiranje jedini koji imaju snage boriti se za spas Brodosplita.
Usudili smo se (namjerno tu riječ koristimo zbog poznatog hrvatskog jala i reketara kojima nismo po volji) predati ponudu iz razloga što smo prepoznali potencijale koje Brodosplit ima, što smo skupili hrabrosti unatoč svim krizama oko nas suočiti se s ovakvim izazovom, što smo kao uspješni metaloprerađivači i proizvođači željeli dati svoj doprinos održanju proizvodnje u nas Hrvata, što smo vjerovali u znanje, ruke i iskustvo zaposlenih u Škveru. Usudili smo se jer se rada ne bojimo.
Zar je moguće da je Europska komisija dva puta dala zeleno svjetlo (odobrenje) našeg programa restrukturiranja, da su ga ocijenili odličnim, da niti jednom nisu sumnjali u izvedivost, a da do dana današnjeg ne postoji način da se Program počne primjenjivati?
Zar je moguće da se dvije i pol godine na jednom mjestu ne mogu skupiti svi zainteresirani i uključeni u proces kako bi u jedinstvenom kontaktu i komunikaciji imali prilike čuti i kazati sve što je bitno u ovom procesu, a što ga koči ili ga rješava.
Zar je moguće da se gomilaju toliki gubici u Brodosplitu, a da o tome nitko ne govori ništa, da nitko ne odgovara za to, već očekuje da će taj teret za koji je odgovoran netko drugi snositi DIV d.o.o.?
Zar je moguće da se javno ne osude likovi koji isto tako javno sprečavaju normalan proces i donošenje odluke bez pritisaka (bilo za bilo protiv), koji bez ikakve odgovornosti reketare sve učesnike u procesu?
Zar je moguće da itko razuman u našoj zemlji smatra da ovakav proces smije trajati toliko dugo i da će projekti, partnerstva s kupcima brodova, aranžmani s bankama koje smo sve započinjali i više puta pa isto tako odgađali, čekati vječno da se netko sjeti kako je vrijeme da se odluka donese?
Zar mi kao Ponuđač moramo radnicima Brodosplita i javnosti tumačiti što će se desiti ukoliko se restrukturiranje ne provede? Zar nitko nema snage reći istinu ljudima kojima je posao u Brodosplitu životno pitanje?
Zar je moguće da Prodavatelj (država) ne može konačno reći što je njegov interes, a što ne?
Zar je moguće da netko misli kako ćemo skrštenih ruku čekati milost donošenja odluke u beskonačnost snositi posljedice svega što se desilo u vremenu trajanja procesa?
Zar je moguće da unatoč svemu do sada nismo odustali?' - stoji u priopćenju DIV-a.