Hrvatska je ponovno stigla na sarajevske prve stranice u znaku novih optužbi zbog nekih starih zabluda, dok se i u Hrvatskoj o budućem ustrojstvu BiH i sudbini bosanskohercegovačkih Hrvata ponovno razgovara u obnovi poznatih strasti. Mnogo velikih riječi, a premalo dokaza da Josipović kroji novu kartu BiH, a zajedno s Tadićem u svemu spašava Dodika, dok i Josipović i Kosor u glasovitoj zajedničkoj izjavi podupiru pravo bosanskih Hrvata da sami odaberu svoje najviše predstavnike, ali nigdje ne tvrde izričito da bi 'dvoglavi bosanskohercegovački HDZ' trebalo ponovno priznati kao jedinog predstavnika i zastupnika svekolikog hrvatskog naroda. U tim obnovljenim optužbama i protuoptužbama, neka su tumačenja nedvojbeno pretjerana, a neke optužbe klevetnički preuveličane, ali ostaje činjenica da je Josipović pokrenuo, Kosor potvrdila, a Vesna Pusić do kraja razgrnula neka pitanja koja su i u BiH, i u Hrvatskoj već prouzročila potpuno neočekivane promjene političkih ljubavi.

Donedavno 'omraženi' Josipović, i u Hercegovini je postao najomiljeniji hrvatski političar, bez obzira na to što su na predsjedničkim izborima svi glasovali za Bandića, dok je u Hrvatskoj javnosti 'čak' i Vesna Pusić, bez obzira na sve što su joj do sada prigovarali kao zastupnici 'Mesićevih isključivosti', općenito proglašena 'velikom Hrvaticom', budući da se jedina usudila javno preispitati dogmu o vjekovnoj zabrani uspostave hrvatskog entiteta. Zlatko Lagumdžija, vođa bosanskih socijaldemokrata, Josipovićevu bosansku politiku uspoređuje s američkom politikom u Iraku, a Željko Komšić, 'hrvatski bosanski predsjednik bez hrvatskih glasova', izbjegava Josipovićeve bosanske posjete, unatoč tome što se još donedavno hvalio njihovim osobnim prijateljstvom.

U Zagrebu su Čičak i Banac, u neočekivanom osobnom obračunu, Josipovića optužili zbog 'restauracije tuđmanizma', dok bivši komunist, a sada gorljivi Hrvat Zdravko Tomac, koji se i sam politički preobukao od glave do pete, ne može oprostiti Vesni Pusić što je i ona počela govoriti nešto o čemu nije govorila prije petnaest godina. Oba bosanska HDZ-a ne mogu prihvatiti Komšića, zbog toga što ga je odabrala 'bošnjačka većina', a okreću glavu od podjednako nametnutog izbora hrvatskog predstavnika u Republici Srpskoj.

I tako se o BiH i u Hrvatskoj ponovno ogorčeno raspravlja, u BiH se ponovno putuje sve češće, a u BiH sve nestrpljivije očekuju neke novi značajni posjeti. Krajem mjeseca – nakon pune četiri godine - u službeni posjet Hrvatskoj ipak dolaze sva tri člana BiH Predsjedništva, dok su čak i neki 'ozloglašeni' međunarodni arbitri, kao Bildt i Petrich, postali znatno mekši u tvrdokornoj obrani svoje 'građanske politike'. Bez obzira na to što već šest mjeseci u BiH nije došao novi veleposlanik EU-a, EU je zadužio Angelu Merkel da povuče bosanska kola, dok se Washington očevidno umorio nakon uzaludnih balkanskih turneja Joea Bidena i Hillary Clinton. Rusija podupire Dodika, pa time i Čovićeve i Ljubićeve Hrvate, dok se Bošnjaci ponovno uzdaju u Tursku, koja ne skriva želju da proširi utjecaj na jugoistoku Europe. U mnogim globalnim usporedbama, BiH je već pretrčala Kosovo u zlogukim predviđanjima, dok su svi koji su tvrdili da ni ovi zadnji parlamentarni izbori neće baš ništa bitno razriješiti, ponovno bili u pravu.

Ovoga trenutka se u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci već četiri mjeseca broje zarezi, upitnici i uskličnici u brojnim stranačkim i koalicijskim deklaracijama, na osnovu kojih bi konačno trebalo postati moguće sastaviti vladu, dok sve vodeće stranke u prvom redu očekuju konačni ishod inicijative Angele Merkel, budući da ovih dana, a iz dana u dan, Berlin pohode predstavnici svih bosanskih političkih stranaka, kako bi saznali što Njemačka i EU traže kao konačnu mjeru mogućih ustavnih promjena i očekivani nastavak europske politike. Nijemci izravno ne podupiru nijednu stranku ili moguću koaliciju, ali su očevidno zadovoljni s Josipovićem i hrvatskom regionalnom politikom, kao što se može iščitati iz vrlo kratkog, ali jezgrovitog berlinskog službenog priopćenja koje je objelodanjeno poslije Josipovićevog posjeta. U BiH to znači i potporu za zajedničku izjavu Kosor-Josipović, u kojoj se i europsko napredovanje BiH izravno veže s pravom svakog naroda da izabere vlastite predstavnike i obvezom da i hrvatski narod dogovorenim ustavnim prilagodbama ostvari sva svoja uskraćena prava.

Mnogo poznatih ocjena, neprevladanih podjela i neispunjenih očekivanja, ali i nova nada da će sva ova postizborna utrka i nadmetanje oko izbora vlade ipak završiti mnogo pomirljivije negoli se sada čini. Hrvatske će stranke (HDZ) prestati zveckati 'trećim entitetom', čim Lagumdžija i Komšić shvate da bez HDZ-a nema nikakve 'velike alijanse', a Dodik prestati prijetiti odcjepljenjem ukoliko se Republika Srpska 'ostavi na miru' i prestane nazivati 'zločinačkom državom'. Tako i Angela Merkel želi pomiriti Lagumdžiju i Dodika, i Komšića i Čovića, dok oni najbolje obaviješteni analitičari tvrde da se sva ova buka oko Josipovića i hrvatske politike nije digla zbog onoga što se već dogodilo, već zbog onoga što se tek treba dogoditi. Hrvati u BiH bit će prvi 'bosanskohercegovački narod' koji će zajedno s Hrvatskom ući u Europsku uniju, a kad Hrvatska uđe u Europsku uniju, znatno će porasti i njezina uloga u Bosni i Hercegovini, kao izvornog zastupnika dugoročnih europskih interesa. Rusija i Turska ostat će daleko, Srbija će tek tražiti svoju europsku iskaznicu, pa će Zagreb, u očekivanom skladu s EU-om i Washingtonom, nužno dobiti i neke nove regionalne zadaće nad kojima se već sada užasava bošnjačko Sarajevo.

I zbog toga se već danas s toliko pažnje, i u BiH i u Hrvatskoj, proučava Josipovićev susret s Angelom Merkel, i suradnja s Tadićem, i neki prvi praktički dogovori s Miloradom Dodikom. Hrvatska se već sada 'vraća u BiH na velika vrata', a to na suprotstavljenim političkim stranama podjednako izaziva i nekritičko oduševljenje i nepotrebnu nervozu, budući da ni Josipović, ni Kosor, a ni Vesna Pusić ne žele 'razbiti Bosnu', ali će sigurno učiniti sve što mogu i smiju da se BiH pretvori u ugodni europski dom, pod čijim će se zajedničkim krovom svi podjednako dobro osjećati.